fbpx

DARKEST HOUR za PLEJER: Svet je poludeo, ali nas muzika i dalje spaja

6 minuta čitanja
Početak

Darkest Hour je poznati američki sastav iz Vašingtona koji u metal zajednici važi za rodonačelnika novog talasa američkog heavy metala ili jednostavnije metalcore žanra.

Na početku karijere, tamo negde sredinom 90-ih, svirali su mešavinu hardcorea, punka i thrash metala. Zvuk se do 2000. razvijao, pa je debi album Mark of Judas dobio epitet ostvarenja koji je definisao novi pravac u metal muzici – metalcore.  

Tri godine posle debi albuma petorka odlaze u švedski grad mira i stila Geteborg i snimaju album Hidden Hands of a Sadist Nation.

Pod producentskom palicom čuvenog Fredrika Nordströma, muzika sastava Darkest Hour dobija primese melodičnog death metala u stilu ranih radova At the Gates, In Flames, Soilwork, Dark Tranquility. Štaviše, na ovom ostvarenju gostuju i neki muzičari pomenutih bendova.

Darkest Hour ove godine obeležava 25 godina postojanja i 20 godina od objavljivanja debi izdanja. Razgovarali smo o tome kako slave jubilej, ali i o tome kako su COVID-19 kriza i uopšte protesti u Americi uticali na njihov rad.

Ipak, počeli smo nostalgično, osvrtom na svirku u beogradskom Studentskom kulturnom centru od 22. avgusta 2009. Pričali smo sa gitaristom benda Mikeom Schleibaumom

PLEJER: Pošto je prošlo dosta vremena od kada ste svirali u Beogradu, jedanaest godina, bilo bi dobro da se na početku razgovora predstavi Darkest Hour, kao da se to radi po prvi put. Ko ste vi momci?

MIKE: Nekoliko stvari se promenilo tokom svih ovih godina, ali dosta toga je ostalo isto! Mi smo melodeath punk hardcore crossover bend koji je osnovan 1995. Razvijali smo zvuk tokom godina i izdali devet studijskih albuma i trenutno radimo na našem desetom!

PLEJER: Iz čiste znatiželje, da li se sećate tog koncerta u Beogradu ili drugog na Balkanu? Svirali ste i u Sarajevu u tom periodu. Inače, prostor u Beogradu gde je održan koncert je vrlo mali, lep i deo je Studentskog kulturnog centra. Veoma lepa zgrada koju je državna bezbednost koristila tokom vladavine komunističkog režima.

MIKE: Prošlo je puno godina, ali definitivno pamtimo tu turneju. Bila je posebna. Volimo da idemo na nova mesta, a to putovanje se ne zaboravlja baš tako lako. Šteta što se nismo vratili, ali smo veoma zahvalni zbog tako intimnog koncerta i to na mestu koje smo na svu sreću posetili. Sećam se da smo pokušali da provalimo kako da smestimo svu opremu i nismo bili sigurni na šta će zvuk da liči, ali te večeri je sve ispalo dobro. Svirka je ostala u sećanju kao slavna pank metal „uradi sam” zabava! 

PLEJER: Hajde da se vratimo na muziku. Prošlo je tri godine od kada je Darkest Hour objavio „Godless Prophets and the Migrant Flora”. Da li radite na novoj muzici i kada fanovi mogu da očekuju nove pesme?

MIKE: Radimo na novoj muzici i donedavno smo imali plan za objavljivanje novog izdanja. Sada, s obzirom na aktuelna dešavanja u SAD-u i virus COVID-19, morali smo da promenimo način rada i plan objavljivanja, ali ne strahujte, jer nova muzika će doći od Darkest Hour-a!

PLEJER: Da li ste iskoristili pandemiju za komponovanje nove muzike? Je l’ se pristup u stvaranju muzike promenio od uobičajenog? 

MIKE: Iskoristili je verovatno pogrešna reč. Iskreno, imali smo rezervisanu turneju i planove za celu godinu koje je virus uništio. Trebalo je mnogo vremena i energije da se preživi prvi talas ekonomske krize koja nas je tako jako udarila da smo promenili razumevanje kako stvaramo, radimo i postojimo kao bend. Nismo imali ideju kada i kako ćemo se vratiti u normalu. Nakon što smo se suočili sa tim prvim šokom oko virusa, usmerili smo pažnju na stvaranju nove muzike i pokretanju profila na Patreonu, servisu koji omogućava fanovima da podrže naš rad kroz mesečne pretplate. To je za sada najbolji način da nas fanovi kontaktiraju, pomognu i podrže u finansiranju naših budućih poduhvata. Život se promenio i prilagođavamo se, a učenje novog pristupa sigurno je promenio i tempo stvaralaštva.

PLEJER: U potpunosti razumemo situaciju. Skoro smo pisali na portalu kako je korona uticala na muzičku industriju i zašto je sada važno podržati bendove koje volimo. Sledeće pitanje je nekako povezano sa prethodnim jer se radi o novom trendu, onlajn festivalima. Pojavili ste se na Slay at Home festivalu. Prilično smo zainteresovani da čujemo vaše iskustvo sviranja publici koju zapravo ne vidite i svirate joj od kuće. Kako je bilo?

MIKE: Strim je išao uživo, ali je svirka bila unapred snimljena, tako da osećaj živog nastupa nije postojao za nas u tom aspektu. Ali Džon, vokal u bendu, koji je gledao strim zajedno sa fanovima kaže da je osetio ushićenje koje obično doživi neposredno pred pravi koncert sa publikom, tako da mislim da je i ovo na neki način živi nastup! Inače, radio sam dosta uživo događaja preko Fejsbuka i to je fantastično! Volim taj osećaj jer liči na pravu svirku, ali istovremeno je kao brza hrana. Postoji isti naboj kao na pravoj svirci, ali nedostaje onaj osećaj ili ukus zadovoljstva kada se svirka završi. Realno, ništa ne može da zameni koncert pred pravom publikom, ali mi nikada nećemo prestati da se povezujemo sa fanovima!

PLEJER: Kriza od širenja zaraze korona virusom je globalna i bukvalno utiče na sve živo. Kako je bend prolazio kroz krizu?

MIKE: Nije lako, ali nikome nije lako. Srećni smo jer smo sigurni, zdravi i stabilni tokom ovih ludih vremena. Kao i svi ostali umetnici, trudimo se budemo produktivni što više možemo tokom krize ne samo oko virusa, veći i povodom krize uzrokovane policijskom brutalnošću u SAD.

PLEJER: Šta mislite, da li će se novi trend onlajn svirki i festivala nastaviti u budućnosti, posebno kada krenu koncerti i ljudi počnu ponovo normalno da žive?

MIKE: Mislim da će se i dalje razvijati kao i sve ostalo na mreži. Ove krize su nas naučile na koje sve načine možemo da prigrlimo i prihvatimo tehnologiju. Saznali smo o otpornosti i da možemo da naučimo nove stvari. Možemo da se prilagodimo. Možemo da radimo zajedno. Svi zajedno možemo neverovatno da utičemo na promene za kratko vreme. Nadam se da će čovečanstvo prihvatiti tehnologiju za povezivanje, a ne podele. Ipak, ljudska narav je čudna i prevrtljiva.  

PLEJER: Šta vam je najviše zabavno kod onlajn nastupa?

MIKE: Volim zabavne obrade. Obožavam da gledam kako se moji prijatelju spremaju za svirku i nove bendove. Volim da vidim šta sve imaju na svom stolu, u svojim sobama, u svom malom rock kutku! To nam pomaže da se osećamo povezanim jer vidimo i znamo da svi imaju zgužvanu duksericu negde u kući! Volim striming jer na poseban način pokazuje sve naše male intimne domove!

PLEJER: Ove godine obeležavate 25 godina postojanja. Čestitam! Kakav je osećaj? Dve i po decenije zvuči fantastično!

MIKE: Biće ovo jedna baš čudna godina. Sigurno! To su stvari koje naučite iz života provedenog na turnejama. Sranja se dešavaju sve vreme! Kada se desi, moraš preobličiti to u igru i nastaviti dalje. A vreme koje provedete zajedno sa bendom na stanici za kamione ili terminalu na aerodromu uvek će daleko nadmašiti vreme koje provedete na pozornici, tako da je perspektiva sve.  

PLEJER: Nisam očekivao ovakav odgovor (smeh). Koji događaji su obeležili muzičku karijeru i važni su za bend?

MIKE: Evo nekoliko pozitivnih. Svirka iz 2004. na Ozzfest-u. Snimanje sa Devin Townsendom. Naša prva putovanja u Evropu, Aziju, Južnu Ameriku, Australiju i Srbiju! Ima i negativnih. Uhapšeni smo 2004. godine, nasukali smo se 2007. u Australiji. Bezbroj rasprava sa obezbeđenjem, promoterima i organizatorima koncerata. Život na turnejama je prilično lud.  

PLEJER: U najavi za turneju po Severnoj Americi za 25. rođendan, pomenuli ste posebnu „setlistu dubokih preseka”. Kako ste izabrali pesme? Kako je bilo na svirkama u Los Anđelesu, Sakramentu i drugim gradovima u kojima ste svirali, ako ste uopšte svirali?

MIKE: Oh čoveče, imali smo velike planove, ali ova turneja je odložena do decembra ove godine. Inače, baš je superteško odabrati pesme za koncert, posebno kada se uzme u obzir energičnost živih nastupa, a postoje i klasici koje ljudi žele da čuju. Jedno je sigurno, uvek imamo i uvek ćemo imati na setlisti stare pesme, tako da kada dođete na Darkest Hour svirku nikada ne znate šta biste mogli da čujete. Rekli smo da je ova setlista prilično drugačija, ali ćete morati da sačekate još malo dok krene turneja, da je izbacimo. Inače, volimo da sviramo po celom svetu, pa je teško izabrati neki poseban grad. Radujemo se isto toliko svirci u Los Anđelesu kao i eventualnom koncertu u Srbiji.

PLEJER: Sledeća godina je za nas u Plejeru veoma posebna zbog jubileja, dvadeset godina od objavljivanja vašeg drugog albuma „So Sedated, So Secure”. Da li planirate da obeležite toliko godina tog hedbengerskog albuma?

MIKE: „So Sedated, So Secure” je zaista „spremam za borbu” album. Mi ga volimo, ali je više kultno nego izdanje koje nas je probilo (smeh). Ne znam da li ćemo ikada svirati taj album u celosti, ali volimo da ubacimo na koncertu pesme koje obično ne sviramo, pa nikad ne recite nikad!

PLEJER: Na kraju, šta poručujete fanovima u Srbiji?

MIKE: Želimo da pošaljemo poruku mira i ljubavi u Srbiji. Svet je trenutno lud, ali muzika i umetnost mogu da nas povežu. Budimo solidarni sa onima koji se bore za razvoj ovog sveta. Nastavićemo da koristimo naš glas i muziku da pojačamo ove poruke! Čudno je da ova poruka dolazi od death metal sastava, a ne od Vlade SAD-a. Ipak, kada je saosećanje zabranjeno, samo odmetnici saosećaju!

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

CONSECRATION: Dvadeset godina posvećenja

Sledeća priča

SLÆGT za PLEJER: Pandemija će pročistiti scenu od neželjenih elemenata

Najnovije iz rubrike Intervjui