fbpx
Sleagt/FOTO: Official

SLÆGT za PLEJER: Pandemija će pročistiti scenu od neželjenih elemenata

5 minuta čitanja
Početak

Ako biste na slepo čuli neki od tri albuma Slægta, vrlo je verovatno da biste pomislili da je u pitanju bend sa ogromnom kilometražom i nizom albuma iza sebe, toliko zvuče zrelo i iskusno.

Ipak, ovaj danski bend postoji tek od 2011. godine, dok su prvi demo objavili godinu dana kasnije. Za osam godina stekli su zavidan status na undeground metal sceni, hajp u medijima prati ih konstantno i može se reći da nezadrživo grabe ka vrhu. Njihovi nastupi su teatralni, a samouverenost sa kojom nastupaju dostojna je mnogo većih i iskusnijih bendova.

Za Plejer je govorio Oskar J. Frederiksen, pevač i gitarista Slægta, a prvo što smo hteli da znamo jeste da li su svi dobro, kako je Danska prošla kroz pandemiju i kako su oni iskoristili karantinsko vreme.

OSKAR: Da, svi smo dobro ovde. Danska je bila zatvorena neko vreme u martu i sva veća okupljanja bila su zabranjena. Morali smo da otkažemo nekoliko koncerata u Nemačkoj i dva u Danskoj. Nije velika glavobolja, ali jeste malo uznemirujuće! Lično, ovo vreme sam prebrodio baveći se kako svojim pravim poslom, tako i stvarima na ličnom planu, unutrašnjem i spoljašnjem. Čini mi se da je mnogo ljudi teško podnelo vreme koje su bili primorani da provedu kod kuće i da se ne viđaju sa drugim ljudima, ali meni to nije bio veliki problem. Mislim da sam vreme proveo vrlo produktivno.

PLEJER: Da li ste pratili mere samoizolacije?

OSKAR: Da, i kao što sam pomenuo, radio sam na različitim stvarima, pravio planove, rearanžirao postojeće. Učinio sam sve da iz ovoga izađem u boljoj formi nego ranije. Znaš, pokušavao sam da na najbolji mogući način iskoristim situaciju, umesto da se bavim onim stvarima koje u tom trenutku nisu bile moguće.

PLEJER: Slægt je prilično inspirisan tradicionalnim heavy metalom, blackom, NWOBHM-om i old school death metalom, a opet uspevate da budete originalni. Da li je teško postići taj balans?

OSKAR: Inspirisani smo mnogim stvarima, čak i onima koje nemaju veze sa muzikom. Dobijamo ideje i dajemo sve od sebe da ih spojimo zajedno na način koji je privlačan prvenstveno nama. Ako mi volimo ono što stvorimo, postoji velika šansa da će i drugi ljudi uživati u tome. Sve je u dobrom songvrajtingu i stvaranju dobre muzike, a ne toliko u pridržavanju određenog stila, zvuka i slično. Pesma odlučuje.

PLEJER: Prethodni album ste objavili pre dve godine. Kada možemo očekivati novo izdanje i da li planirate neke drastične promene u zvuku?

OSKAR: Trenutno radimo na novom materijalu, to je sve što mogu sada da otkrijem. Ne mislim da će se zvuk drastično menjati, ali svakako ćemo pokušati stvari koje do sada nismo radili. Naravno, i dalje ćete moći da čujete da je to Slægt!

PLEJER: Veoma ste konzistentni u vizuelnom konceptu, na omotima svih albuma imate motiv koji ste nazvali The Eye Of The Devil. Možeš li nam reći nešto više o njemu? Koja je simbolika iza “Oka”?

OSKAR: The Eye of The Devil je symbol koji sam smislio dok sam radio na muzici, ali nije bilo namerno. Video sam to kao oblik otkrovenja i zadržao sam ga tu negde sve dok nisam uspeo da ga povežem sa odgovarajućim projektom. Mi ga obično tretiramo kao vizuelnu reprezentaciju čiste energije, koja je vrlo jaka i koja je u stanju da izbije napolje i nesputano lebdi okolo.

The Eye of The Devil ilustracija

PLEJER: Postalo je veoma teško za nas slušaoce da otkrijemo dobru muziku jer se na desetine novih albuma pojavljuje svakog dana. Da li vi pratite nova izdanja i kako ta hiper-produkcija, po tvom mišljenju, utiče na scenu?

OSKAR: Mnoge scene su sasvim sigurno preterano zasićene ovih dana, oko toga nema nikakve sumnje. To, naravno, znači da moraš brzo da plivaš kroz gomilu sranja da bi došao do dobrih stvari. Ali verujem da je to dobro jer na kraju će umetnost uvek uspeti da se izdigne iz toga i da živi još mnogo godina. Ne pratim religiozno šta se dešava na sceni, na neki način mogu da kažem da zapravo nemam pojma šta se dešava. Obično samo pustim da muzika dođe do mene i verujem da, ako postoji muzika koju bi trebalo da čujem, doći će do mene, bez obzira da li se radi o novim izdanjima ili nekim starim koja sam propustio.

PLEJER: Sudeći po najpopularnijim bendovima, rekli bismo da Danska ima prilično kvalitetnu metal scenu. Šta nam ti možeš reći o tome? Kakva je situacija u undergoundu?

OSKAR: Danska scena je prilično dobra ovih dana, mnogo bendova svira i kvalitet raste. Ipak, treba reći da mi ne pripadamo samo metal sceni. Krećemo se oko svih vrsta ljudi i muzike koju oni stvaraju. Slægt je samo jedan mali deo onoga ko smo mi kao ljudi i onoga šta su naši životi.

PLEJER: A kako ti  izgleda današnja metal scena generalno? Dosadna ili uzbudljiva?

OSKAR: Mislim da je savremena metal scena dobra i da postoji mnogo zaista sjajnih novih bendova, koji jako naporno rade svoju stvar, prema čemu imam puno poštovanje i divljenje. Međutim, treba takođe reći i da metal scena ume da bude jako konzervativna i vođena nostalgijom, što mene smara do besvesti. Više ne možeš zaista da vidiš ludilo na metal koncertu, samo ljudi koji fino stoje tu, tiho uživaju u muzici i to uz iste rifove i stilove koje smo svi čuli hiljadama puta do sada. Nisam veliki fan toga. Želim strast, vatru i energiju na metal koncertu. To je nažalost jedan od razloga zbog kojih više ne idem na metal koncerte.

PLEJER: U muzičkom ste biznisu, pa me zanima kakvo je tvoje mišljenje o izdavačkim kompanijama u eri interneta? Kakva je njihova uloga danas?

OSKAR: To dosta zavisi od toga šta izvođač želi da radi. Čini se da je striming način na koji stvari funkcionišu ovih dana, ali ne znam koliko će to dobro funkcionisati sa old school, analognim pristupom i vajbom u rock muzici. Naravno da nije dobra situacija kada izdavači eksploatišu umetnike, ali ni umetnici često nemaju pojma šta potpisuju, tako da mislim da moraju da se edukuju o tome kako industrija funkcioniše i da ne potpisuju ugovore sa kojima se ne slažu, koliko god da im je pre toga bilo obećano.

PLEJER: Da se vratimo ponovo na neizbežnu koronu, pandemija je izuzetno snažno pogodila muzičare. Kakva su vaša očekivanja i imate li već neke planove za prevazilaženje efekata krize?

OSKAR: Naravno. Ovo neće biti smrtni udarac onima koji imaju snage da prežive i izdrže. Možda će pročistiti scenu od neželjenih elemenata, ali to može da bude samo dobro.

PLEJER: Šta možemo očekivati od Slægta u budućnosti? Sigurno imate nekih neostvarenih želja na kreativnom planu.

OSKAR: Najpre možete očekivati još muzike od nas, ali i živih nastupa u budućnosti. Nadamo se da ćemo doći i do daljih granica, negde gde do sada nismo bili. Uvek smo u lovu i volimo da radimo stvari koje nismo radili ranije. Gde će nas ovaj projekat odvesti? To samo vreme može da kaže.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

DARKEST HOUR za PLEJER: Svet je poludeo, ali nas muzika i dalje spaja

Sledeća priča

FULL OF HELL za PLEJER: Muzičari sede besposleni, a vlada ne radi NIŠTA

Najnovije iz rubrike Intervjui