Novi EP švedskog benda Cult of Luna projektuje sliku masivnog socijalističkog zdanja koji snažno samuje u atmosferi bezdana.
Cult of Luna je brend i zaštitno ime savremenog post-metala koji vuče korene iz 1990-ih kada su scenom harali Godflesh i Neurosis, a kasnije se umetnuo Isis. Postmetalizam iskače iz tradicionalnog shvatanja teškog zvuka, ubacujući post-rock i eksperimentalne teksture zvuka, tako da vajb koji Cult of Luna komponuje predstavlja savršenu kombinaciju masivnosti, guturala i beskraja.
Šveđani iza sebe imaju preko 20 godina muziciranja i osam longplejki. Jedinstvenost benda je da posle fantastičnog studijskog izdanja izbace i izvrstan EP, već dva puta do sada.
Nakon avetnog albuma „Vertikal” iz 2013. godine, Cult of Luna je razglasio još jeziviji nastavak „Vertikal II”. A za samo godinu i po dana, posle filmskog izdanja „A Dawn to Fear” iz 2019. godine sledi besan EP „The Raging River”.
Novi spev Šveđana nije tipično EP izdanje jer pet pesama traju simboličnih 40 minuta, duže nego pojedina studijska ostvarenja.
Međutim, to ne znači da je muzika dosadno i repetetivno eksperimentisanje tonalnog sistema od četiri gitare, bubnjeva, klavijatura i elektronskih spravica, već je sušta suprotnost tome. Razlog je jednostavan. Šestorka iz švedskog grada Umeo zna kako da koristi svoje muzičke instrumente.
Numera „Three Bridges” zloslutno otvara izdanje. Suštinski je klasična Cult of Luna ciklična i grandiozna stvar gde se melodični elektronski delovi puni tenzije cepaju distorzijom i vokalnim režanjem.
Sledi favorit i dosta jednostavnija i kraća stvar „What I Leave Behind” koja je suptilno obojena vrhunskim industrial treptajima. Atmosfera koja vlada albumom je tipična za Šveđane – mehanička, masivna i nihilistička.
EP je prilično pronicljivo razbijen tačno na sredini albuma katarzičnim ubacivanjem baritona legendarnog Marka Lanegana (Screaming Trees i Queens of the Stone Age). Stvar „Inside of a Dream” je zabrinjavajuće junački tiha, mirna i nežna epopeja melanholije. Ipak, spokojnost kratko traje. Cult of Luna se već na sledećoj numeri „I Remember” vraća proverenom receptu kolosalnog bezdana.