fbpx

MUD FACTORY: Ne oslanjamo se na plaćene lajkove već isključivo na uživo nastupe

4 minuta čitanja

„Obožavamo da sviramo. Dajemo se uvek maksimalno. To je naš recept. I iznova nas raduje činjenica da na našim nastupima nema ravnodušnih, bili fanovi pravca koji sviramo ili ne”, ističe Nemanja Stanković, basista grupe Mud Factory u intervjuu za Plejer.

Prvo mesto na 47. Zaječarskoj gitarijadi. Drugo mesto na Požarevačkoj gitarijadi. Pobeda na Wacken Metal Battle takmičenju. Nastupi na Reload i Balkan Streets festivalima. Prošlog leta su delili binu sa Madball, Brujeria, Dog Eat Dog na Exit fešti. Izbacili su dva divljačka EP-ja: „Born for Doom” 2013. i „Project Extinction” 2015. godine. Deluje baš dobro i obećavajući.  

Ipak, prošle godine su bili tiši nego obično. Nisu baš hteli da dele masivne rifove, brutalne vokale, opasne bas deonice i teške kao čekić udaraljke na bliskim susretima sa metalcima i rokerima u regionu. Opraštamo jer su momci iz Vranja imali dobar razlog. Mud Factory snima svoj prvi studijski album. „The Sins of Our Fathers” izlazi ove godine.

Zamolili smo basistu benda Nemanju Stankovića da nam objasni šta se to zbiva u taboru benda, kako prave muziku i šta su slušali prošle godine.   

– Početak je godine pa se svode utisci iz prethodne. Reci mi tri albuma koja su te najviše oduševila 2018. godine?

To su definitivno Architects „Holy Hell”, High on Fire „Electric Messiah” i Rivers of Nihil „Where Owls Know My Name”. To je neka kombinacija koju sam najviše slušao prošle godine, ali bih dodao Sleep i The Ocean.

– Haha, mislim da je većina pobrojanih izdanja na našoj listi najboljih albuma za prošlu godinu. Nego, jel te neka grupa potpuno razočarala? Nova muzika im je potpuni promašaj.

„Reverence” od Parkway Drive. Ovaj bend je napravio baš veliki skok u karijeri, imaju sve veće i produkcijski zahtevnije koncerte, dok im je kvalitet muzike drastično opao.

– Dobro, barem nisu toliku pop promenu napravili kao Bring Me The Horizon. Šta je bolje: Pig Destroyer ili Napalm Death?

Pig Destroyer.

– Uh, ipak Napalm Death. A verovatno si čuo i nove pesme od In Flames i Soilwork. Šta ti više paše?

Uh, moraću da idem sa In Flames. Samo zato sto mi Soilwork nikad nije nešto posebno lego.

– I na kraju ovog segmenta, Greta Van Fleet ili Led Zeppelin? Smešak.

Haha, mora da šališ. Ići ću sa originalom.

– Dobro je onda. Hajde sada o Mud Factory. Vi ste iz Vranja, grada na jugu Srbije u kome živi preko 60.000 ljudi i postojite već šest godina. Jel se sada nešto promenilo u odnosu na 2012. godinu kada ste počeli da radite? Kako uopšte opstaje metal bend u Vranju?

Promenilo se u određenom momentu, pa se onda se vratilo na staro. Za veoma kratko vreme smo privukli pažnju Grada, ali dok nismo pobedili na Gitarijadi u Zaječaru 2013. godine nikoga nije bilo briga za tamo neki metal bend koji bi da putuje i svira. Svi znamo koliko je teško neafirmisanom bendu obezbediti makar putne troškove, pa smo imali podršku u tom smislu. Evo sada smo ponovo na početku. Ali opstajemo jer smo rano prihvatili činjenicu da neće biti lako. I naravno zbog toga što verujemo u ovo što radimo.

– Jel postoji u Vranju rok scena? Kako privlačite novu publiku? Šta je najlakše, a šta najteže?

Ne postoji. Ima jako puno talentovanih Vranjanaca koji žive i rade van grada jer su shvatili da je tako možda pametnije. Mi smo verovatno izabrali teži put.

Publiku pridobijamo postepeno. Ne oslanjamo se na plaćene lajkove na društvenim mrežama već isključivo na uživo nastupe. Tako je od samog starta i tako će i ostati.

Obožavamo da sviramo. Dajemo se uvek maksimalno. To je naš recept. I iznova nas raduje činjenica da na našim nastupima nema ravnodušnih, bili fanovi pravca koji sviramo ili ne.

– To je doista konzervativan pristup. Ispričaj mi vaš recept za pravljenje muzike.

Pa ovako. Mud Factory je osnovan sa idejom da svira stoner sludge metal. Ako poslušaš bilo šta od naše muzike shvatićeš da smo otišli dosta daleko od toga. Jednostavno, ovo što radimo je došlo samo po sebi, prirodno i tog principa se i dalje držimo. Uvek postoji osnova na kojoj gradimo, ali većinu muzike stvaramo na probama. Neke od najboljih rifova smo osmislili tako, jednostavno ili te pokrene Ili ne.   

– Nije vas nešto bilo ove godine. Jeste, svirali ste na Exit festivalu, dok ste u decembru imali dve svirke u Vranju i Pančevu. Šta se dešava i kako je bilo? Da li postoje razlike kada svirate na velikom festivalu u odnosu na mali klub?

Jeste, nije nas nešto bilo, ali smo imali dobar razlog. Nastup na Exitu je bio tek druga svirka prošle godine. Potpuno smo se posvetili stvaranju novog albuma. Ništa nismo zakazivali dok u potpunosti nismo završili nove pesme. Ljudi koji su bili na svirkama u Vranju i Pančevu su imali priliku da čuju novi materijal. Ovog meseca ulazimo u studio.

Što se tiče Exita. Dugo smo čekali taj poziv i mislim da smo opravdali poverenje. Svirali smo poslednji četvrtog dana festivala. Iako pomalo umorni od festivalskog života (smeh) energično smo zatvorili Explosive binu. U Vranju i Pančevu smo doneli odluku da sviramo u manjim klubovima i nismo pogrešili. Publika je sjajno reagovala, što je taman leglo pred ulazak u studio.

Inače, nema razlike između velikih festivala i malih klubova. Jednako dobro sviramo (smeh).

– Kako posmatraš trenutnu metal i rok scenu u Srbiji? Kako se Mud Factory uklapa? Meni se čini da ima puno novih bendova i da je scena dosta složena – žanrovski i muzički, ali da je i dalje teško da neko od bendova dobije svetku šansu kao na primer Eyesburn na pragu 21. veka kada su imali turneju sa Soulfy.

Da, sećam se te turneje jer sam bio fasciniran podatkom da jedan nas bend može da zapravo ide na turneju sa bendom kao sto je Soulfy. Da, slažem se s tobom. Dosta talentovanih ljudi, dosta žanrovski šaroliko, a gde se Mud Factory uklapa, ne bih znao da kažem. Negde u sredini, valjda je to najlakše odgovoriti (smeh).

Ne interesuje nas preterano to etiketiranje bendova, konkretno u našem slučaju jer ima dosta uticaja i pomalo je nezahvalno pričati o tome. Jednostavno, sviramo metal.

– Iskreno, jedva čekam da čujem nove stvari. Za kraj našeg razgovora, šta bi od domaćice preporučio čitaocima Plejera? 

Imamo dosta drugara na sceni, bendove s kojima smo rado delili binu tokom godina ili ukrstili puteve na neki način. Uvek rado preporučujem Stvor, Blankfile, Nulu, Dreddup, Violent Chapter, Dok 7

3 Comments

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

MOON TOOTH: Mi smo ljubitelji muzike kojima su dosadile kopije iz istog kalupa!

Sledeća priča

AZUSA: Lepo je imati luksuz da stvoriš magiju

Najnovije iz rubrike Intervjui