fbpx
FOTO: Imageantra

METALLICA i STRANGER THINGS: Da li metal treba čuvati od njegovih čuvara?

7 minuta čitanja
Početak

Gejtkiperi možda nisu najgora pojava koja postoji na današnjoj rock/metal sceni – teško je nadmašiti Gretu Van Fleet – ali svakako se mogu ubrojati bar na listu najjačih top pet. 

Ukratko, gejtkiping (eng. gatekeeping) predstavlja tendenciju da se neko interesovanje (muzika, film, književno delo…), zajednica ili identitet ograniče na krug onih koji sebe s smatraju pravovernim i takozvanim pravim fanovima, te da se to nasleđe zaštiti od mejnstrim publike.

Mejnstrim publika se u ovom slučaju smatra etalonom osrednjosti i navodno nema kapacitet da razume ono što štitimo, a nije ga, uostalom ni dostojna.

Pojava gejtkipinga nije vezana isključivo za neke underground forme umetnosti i pop-kulture, već i za dela koja su toliko mejnstrim da ne mogu biti više mejnstrim, kao što je recimo franšiza Star Wars. Čak i kod takvih pop-kulturnih fenomena, koji su nadrasli ne samo okvire svog žanra, već i okvire čitave umetnosti kojoj pripadaju, postoje ljudi koji sebe smatraju bitnijim i pravoverniji fanovima u odnosu na neke druge fanove. 

Utemeljenje takvog stava može se nalaziti u tome što su u pitanju takozvani early adopteri (“ja sam slušao taj bend pre nego što je iko znao za njega, stoga imam pravo da procenjujem ko je dostojan ulaska u to ekskluzivno društvo”) ili su to ljudi koji su hardcore fanovi, toliko zagriženi da to prelazi u opsesiju, odakle dalje dolazi i sklonost ka elitizmu. Jer gejtkiping je upravo to – elitizam bez pokrića.

Najnoviji slučaj koji je problematizovao pitanje gejtkipera (možemo da ih zovemo “čuvari pravovernosti” ili skraćeno – “čuvari”) jeste izvođenje dela Metallica klasika Master of Puppets u mega-popularnoj seriji Stranger Things. Pesmu je, u eksplozivnom finalu četvrte sezone, izveo jedan od junaka Eddie Munson, a ovaj performans ne samo da je ponovo pogurao Master of Puppets na svim mogućim listama, već je mnogim mladim gledaocima otkrio potpuno novi muziku i potpuno novi bend – Metallicu.

Mnogi čuvari su na iznenadnu novu i veoma intenzivnu popularnost pomenute pesme reagovali žaljenjem zbog “lažnih” fanova koji su se zakačili za Metallicu preko serije Stranger Things, ali verovatno najbolji komentar na to dao je sam bend, koji je odgovorio na komentar jednog čuvara na društvenim mrežama. 

“Metallica, žao mi je zbog svih tih lažnih Strager Things fanova koji vas sada vole”, napisao je ovaj fan.

Bend je na to odgovorio sledeće:

“Nema potrebe da ti bude žao. Svi su dobrodošli u Metallica porodicu. Ako im se sviđa Puppets, postoji šansa da će otkriti i druge pesme koje će im se dopasti”, naveo je bend. 

Oni su potom dodali još jedan komentar koji je dodatno naglasio poentu.

“Bilo da ste ljubitelj Metallice četrdeset sati ili četrdeset godina, svi mi delimo vezu kroz muziku.  Svako od nas je sa našom muzikom započeo od nule u nekom trenutku.”

I ma koliko je besmisleno uopšte i objašnjavati da apsolutno niko nema kredibilitet da drugima određuje da li neki kulturni ili pop-kulturni proizvod mogu da uživaju ili ne, Metallica je u prethodnom komentaru iznela krunski argument: svi smo u nekom trenutku bili novjalije koje su otkrile taj sjajni novi bend.

 

 
 
 
 
 
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели Metallica (@metallica)

 

Okej, verovatno je bilo mnogo uzbudljivije Metallicu otkriti 1986. nego 2016. godine, ali to ne znači da će njihova muzika odigrati manju ulogu u životu nekoga ko ih je otkrio 30 godina kasnije, čak naprotiv. 

Takođe, svaka epoha ima svoje kanale komuniciranja svega, pa i umetnosti i pop-kulture. Danas se, svidelo se to nekome ili ne, nova muzika otkriva kroz serije, Tiktok i video-igre. To otkrivenu muziku ne čini manje dobrom i vrednom. Možda će neko reći da je takvo otkrivanje muzike površno, ali se to zapravo nikako ne razlikuje od nas, matorijih, koji smo novu muziku otkrivali preko TV i radio emisija. I tada, a i sada, veoma je malo onih koji samoinicijativno kopaju, istražuju i na neki istinski analitični način prate muziku koja ih zanima. I oni nisu pravilo već izuzetak. A čak ni oni nemaju tapiju na pravovernost. 

Da ni Metallica nema problem sa kanalom preko kojeg njihova muzika dolazi do novih slušalaca, momci su pokazali kada su na društvenim mrežama prokomentarisali i scenu u kojoj se čuje njihova pesma.

“Način na koji braća Duff inkorporiraju muziku u Stranger Things je oduvek bio novi nivo, tako da smo bili više nego uzbuđeni što ne samo da su uključili Master of Puppets u seriju, već su oko toga izgradili takav preokret. Svi smo jedva čekali da vidimo konačni rezultat i kada smo ga videli, oduvalo nas je”, napisao je bend. 

Dakle, o opravdanosti gejtkipinga izlišno je i pričati. No, možemo još malo objasniti ovaj fenomen, naročito u okvirima metal scene, pošto je u ovom slučaju sve i krenulo od metal benda. 

Prvi primer su čuvari koji i u okviru samog metala prosuđuju šta je pravoverno, odnosno “trve” – kako se to obično kaže – a šta nije. Na osnovu toga se odbacuju ne samo bendovi već i čitavi podžanrovi. Dakle, kao što postoji gejtkiping spram nove publike koja želi da uđe u žanr, tako postoji gejtkiping i spram bendova. Ako neko nije dovoljno metal, po proceni čuvara, on se neće ni smatrati metal bendom.

S obzirom na to da je metal danas jedan od najraznovrsnijih i najrazuđenijih muzičkih pravaca, čija snaga, između ostalog, leži upravo u prilagodljivosti i konstantnom menjanju, gejtkiping ove vrste predstavlja izuzetno retrogradnu pojavu, čiji je krajnji efekat sužavanje manevarskog prostora za kreativnost.

Koliko trve je dovoljno trve?

Na sreću, ova pojava nije preterano štetna jer mimo određenih konzervativnih krugova istomišljenika nema neki širi uticaj. Da budemo pošteni, veoma brzo je dobila i svoju parodičnu stranu, pa je danas na internetu recimo mnogo lakše naći one koji se na razne načine sprdaju sa njom, nego one koji misle ozbiljno. Čak ni u svom zenitu, pre 15-ak godina, nije imala veliki značaj, a danas kada je metal šareniji više nego ikad, takvo etiketiranje podobnih i nepodobnih postalo je potpuno apsurdno jer se mnogi delovi metal zajednice gotovo ni ne dodiruju međusobno, kao da su u pitanju zasebni muzički pravci.

Nove generacije ulaze u metal, doživljavaju ga i reintepretiraju na svoj način i to je nezaustavljiv proces. Tako se žanr širi i obogaćuje, a najbolje što možeš da uradiš je da uzmeš šta ti se dopada i produžiš dalje, bez zamaranja time da li je, recimo, Tesseract dovoljno metal ili nije.

Drugi primer odnosi se na najveću online metal enciklopediju, Encyclopaedia Metallum. U pitanju je vrlo koristan izvor faktografskog materijala o bendovima, u kojem je u trenutku pisanja ovog teksta izlistano gotovo 160.000 bendova, koji ima 1.123.324 registrovanih korisnika i na kojem je objavljeno gotovo 120.000 recenzija albuma. Takođe, bendove je moguće pretraživati alfabetski, po zemljama, žanrovima i drugim kriterijumima. Ali…

Šta je metal? Odlučiće admin.

Uredništvo sajta dalo je sebi diskreciono pravo da, uprošćeno rečeno, određuje da li je neki bend dovoljno metal da se nađe u ovom registru bendova. Tako se može desiti da u ovoj enciklopediji recimo nađete bend Slipknot iz Konektikata, koji je postojao par godina i izdao jedan EP 1989, godine, ali ne i bend Slipknot iz De Moena, koji postoji već nekoliko decenija, iza sebe ima šest studijskih albuma i predstavlja jedno od najpopularnijih imena u svetu metal muzike. Razlika između dva benda – prvi je svirao thrash metal/crossover, koji je uredništvu mio, a drugi svira nu-metal/groove metal/alternative metal, koji baš i nisu po njihovom ukusu.

Encyclopaedia Metallum ovih dana slavi 20 godina postojanja/FOTO: Skrinšot

Na stranicama ove enciklopedije takođe nećete naći ni razna druga velika imena metal muzike kao što su Korn, Every Time I Die, Kvelertak, Born of Osiris, Between the Buried and Me, The Dillinger Escape Plan, Deftones, System of A Down… tako smo na kraju od nečega što je moglo da bude vrhunski faktografski projekat dobili tek subjektivno obojeni gejtkiping eksperiment (na šta uredništvo ima legitimno pravo, u pitanju je privatna platforma), koji istina funkcioniše, ali nikada neće dostići svoj puni potencijal. 

Svi ovi primeri, kao i najnoviji slučaj sa Metallicom, pokazuju da je čuvanje pravovernosti i dalje živo i prisutno, mada na sreću ne i previše relevantno. Na stranu to što, kako smo zaključili, niko nema tapiju da bude čuvar žanra, ali ovakav konzervativan odnos prema žanru koji je u konstantoj tranziciji ka nečemu novom i koji se konstantno grana u najrazličitijim smerovima pogrešan je na mnogo načina, a pomenućemo samo jedan.

Na hiljade klinaca su u metal ušli upravo preko bendova kao što su Korn, Slipknot ili System of A Down. Mnogi od njih su kasnije otkrili ne samo druge bendove i podpravce, koje bi ovi čuvari verovatno nazvali “pravim metalom”, već su formirali i svoje bendove, od kojih mnogi danas predstavljaju okosnicu moderne metal scene.

Knocked Loose, Code Orange, Carnifex, Harms Way, Deafheaven…samo su neki od bendova koji danas drmaju scenom, a odrasli su i formirani pod uticajem Korna ili Slipknota i to sa ponosom priznaju. I mnogi od njih, ako ćemo da budemo cepidlake, zvuče daleko više metal od nekih metal bendova za koje će vam konzervativna ekipa reću da su “trve”, kao što su recimo Powerwolf ili Hammerfall. 

Ako je nešto u metalu zaista “trve”, to je težnja da žanr bude što snažniji i vitalniji. Ovo je moguće samo sa novom publikom i novim bendovima, a svi oni moraju da počnu od nečega. Da li je neko počeo od Deftonesa, Emperora ili Autopsyja, manje je bitno, kao ni da li je njihovu muziku čuo u GTA, na Instagramu ili u filmu (koji beše opaki death metalci nastupiše ‘94. u Ace Venturi?). Bitno je da je metal iz dekade u dekadu sve jači i bolji (da, dozvoliću sebi ovu ocenu) uprkos svim okolnostima, pa i uprkos gejtkiperima. A da su se oni pitali, verovatno bi bio završen još 1986. godine. Pitanje je da li bi i Master of Puppets tada prošao test pravovernosti.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Može li slučaj YOUNG vs ROGAN da naudi SPOTIFY-ju?

Sledeća priča

ALBUM PO ALBUM: Bolt Thrower – Diskretni pioniri death metala

Najnovije iz rubrike Članci i analize