fbpx
Berghain/FOTO: The Telegraph

BERGHAIN: Najekskluzivniji klub na svetu i mesto ostvarenja svih fantazija

3 minuta čitanja
Berghain/FOTO: The Telegraph

Preko dana biste verovatno najnormalnije prošli pored ove građevine, ne obraćajući pažnju na nju. Spolja deluje kao stara elektrana koju okružuje usamljeni supermarket i odlikuje komunistička arhiterktura. Međutim, ako ovde dođete vikendom, videćete potpuno drugi svet.

Ovo mesto postaje meka za ljubitelje rejv-žurki i elektronske muzke, kao i domovina antikomformista i sigurno utočište za sve koji žude za ispunjenjem neizrecivih seksualnih fantazija. Reč je o evropskom vrhunskom noćnom klubu: Berghainu u Berlinu.

Ovako priču o čuvenom klubu, koji važi za jedan od najekskluzivnijih na svetu, započinje američki “Njujork post”. Berghain su već ranije mediji poput “Njujork tajmsa” i “Rolingstouna” prozvali “najboljim klubom na svetu”, a poznat je po bezbrojnim pričama koje uključuju droge, devijantan seks i neverovatan industrijski tehno, pogotovo jer ima ugrađen najjači muzički sistem na svetu.

Takođe bismo mogli da raspravljamo o tome da je klub podjednako poznat po svojoj politici (ne)puštanja, tj. probiranja ljudi u klub. Ljudi mogu satima da čekaju da bi im na kraju, pred vratima, odbili ulazak, bez ijedne reči objašnjenja. A čak ni poznate osobe nisu imune na tu politiku, pa je poznato da je početkom godine Britni Spirs odbijen ulazak zato što nije imala odgovarajuću obuću.

Berghain iznutra/FOTO: EDM Tunes

U ovaj “Raj na tri etaže”, koji je otvoren 2004. godine, nije nimalo jednostavno ući. Berghain je ime dobio po lokaciji, jer je smešten u istočnom Berlinu, između popularnih četvrti Krojzberga i Fridrihsajna. Od petka uveče do ponedeljka ujutro ovo mesto hipnotiše mase u tolikoj meri da neki odlučuju da čitavo vreme ostanu zatvoreni u ovom betonskom lavirintu, koji je među najvećim obožavateljima poznat i kao “crkva”‘.

U jednostavnim, otrcanim wc-ima zabranjena su ogledala, kako se ljudi ne bi uplašili svojih odraza nakon sati i sati partijanja, ali i kako bi se obeshrabrila taština među pojedincima. Okružena žicom, ova građevina se sastoji od “Berhaina”, “Panorama Bara” i “Sex den Laba”.

Postoji deo samo za homoseksualce, gde muškarci moraju da se skinu i ostave odeću u vrećici pre nego što uđu unutra. Tokom Uskrsa ovde se ugošćuje poznati “Snax klub”, te se isključivo za muškarce održavaju seks i fetiš žurke čitavog vikenda.

Još jedna poznata tačka Berghaina su famozne “mračne sobe” u kojima se odvija seks po paroli “ko s kim stigne” i u kojem ne važe pravila: kada jednom uđete, morate da predate svoje telo, piše američki list. Međutim, nije samo tajnovitost ono što privlači pažnju na ovaj klub, već su to i najpoznatiji svetski di-džejevi koji dolaze da nastupaju u ovoj berlinskoj atrakciji, ali i činjenica da je stvarno teško proći pored vratara.

Berghain/FOTO: Konbini

Vratar Sven Markart podjednako je velika legenda kao i sam Berghain. Pun tetovaža i pirsinga, on je u Berlinu svojevrsni lokalni selebriti i pionir u postavljanju pravila o odabiru ljudi kojima je dozvoljen ulazak. Mnogi su spremni da provedu sate i sate iščekujući ulazak, da bi jednom kad se nađu pred vratima bili odbijeni u trenu, bez ijedne reči objašnjenja.

Postoje brojni blogovi i saveti šta treba učiniti, a šta izbegavati kako biste povećali šanse da vam dozvole ulaz u Berghain. Postoji čak i aplikacija koja će vas obavestiti o dužini reda i koliko se brzo kreće u svakom datom trenutku. Neki od saveta su da ne pričate dok čekate (pogotovo ne na engleskom), da odložite mobilni telefon i da se ne ponašate kao turista.

Sven Markart/FOTO: Ministry of Sound

Štikle su promašaj, crno je “in”, preferira se minimalistička šminka, a bilo kakve šljokice slobodno ostavite kod kuće. Ako pak uspete da uđete, znajte da ovde vlada nulta stopa tolerancije za bilo kakve kamere, a ako vas ulove dok pokušavate da uslikate selfi ili snimite okruženje, momentalno letite napolje.

U svakom slučaju, zapamtite da je ovo mesto za koje su svi koji su uspeli da u njega uđu, izjavili su da se sva muka i praćenje pravila, pa i silna odbijanja, na kraju – isplatila, zaključuje “Njujork post”.

IZVOR: Njujork post

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

FOTOGRAFISANJE NA KONCERTIMA: Beleženje uspomena ili pošast?

Sledeća priča

ALBUM PO ALBUM: Megadeth – Prvi deo

Najnovije iz rubrike Članci i analize