fbpx

Refract 7: Od pištolja do đakuzija

2 minuta čitanja

refractMesto: Prostor pored teniskih terena Crvene Zvezde na Kalemegdanu, Beograd
Vreme: 31. maj i 1. jun 2008.

Sedmo izdanje Regionalnog festivala alternativne kulture Refract, održano proteklog vikenda, publici je ponudio šaren izbor modernih muzičkih tendencija, koje su okupljene na zajedničkoj bini u srcu Kalemegdana.

Čast da u subotu otvari sedmi po redu Refract pripala je skopskoj indie-rock četvorki Bernays Propaganda. Osim efektne svirke, bend je plasirao i niz političkih poruka, uperenih, recimo, protiv homofobije i ubijanja životinja.

Zagrevanje, tada još malobrojne publike, nastavio je DJ Piece of Shh…, inače jedan od osnivača Belgrade Yard Soundsystema. Teška elektronika ispletena od funk, hip-hop, techno i big beat vlakana uspela je da napravi fin i vrlo zanimljiv prelaz ka onome što će uslediti.

Bernays Propaganda
Bernays Propaganda

To što će uslediti dolazi sa najvećeg evropskog ostrva i zove se Dub Pistols. Sve popularniji britanski kolektiv već prvim taktovima, ispaljenim iz dve miksete, nagoveštava energijom napumpan nastup, kakav se u narednih sat i po vremena i dogodio. Jungle, big beat, reggae, dub – samo su neki od muzičkih fragmenata koje londonska četvorka vešto sklapa u neodoljiv plesni mozaik.

Publika skandira, skače, kreće se; Pistolsi, u skladu sa imenom, s vremena na vreme, ističu punk liniju, a u jednom trenutku kreću sa lobotomijom znamenite AC/DC numere Highway to Hell.

Osim činjenice da ova pesma može sasvim dobro da funkcioniše i u elektro-hip-hop kontekstu, postaje jasno i na koga to gitarista, po pokretima i načinu sviranja, neodoljivo podseća.

Međutim, uprkos njihovom sjajnom koncertu, sam početak nastupa berlinskog sastava Jahcoozi pokazao je da zvezde prve večeri ipak dolaze iz senke. Predvođeni harizmatičnom pevačicom Sashom Pererom, Jahcoozi kroz minimalistički techno, funk, r’n’b, tribalne ritmove i glitch nalik onom kakav neguje Autechre pozivaju publiku na divlji ples 21. veka.

Svi se kreću uz ritmove koji kao da dolaze direktno iz amazonskih džungli, a spiritualni utisak Sasha pojačava zavodljivim plesom i pevanjem. Sve u svemu, primitivan, gotovo plemenski zvuk naprečac je inaugurisao Jahcoozi u izuzetno energičan sastav, na koji tek treba računati.

Druge večeri, gosti prijatnog ambijenta kalemegdanske tvrđave bili su nemački duo Burnt Friedman & Jaki Liebezeit (ex-Can) i sedmočlani orkestar koji predvodi nemački producent sa adresom boravka u Čileu, Senor Coconut.

Od trenutku kada su izašli na binu i seli za miksetu i svedeni bubnjarski set, Burnt Friedman & Jaki Liebezeit, sve do kraja nastupa, publiku uporno hipnotišu minimalističkim, repetitivnim sazvučjima, ne dozvoljavajući mnogo vremena za predah. Spoj krautrocka i digitalnog, sintetičkog izraza vodi nekoliko stotina prisutnih na teritorije avangardne muzike, kakva se ne čuje baš često.

Senor Coconut

Posle nemačkog dua, usledio je najupečatljivi nastup ovogodišnjeg Refracta. Uglađeni tipovi u elegantnim odelima, koje predvodi Senor Coconut, pružili su latino ugođaj koji je toliko blizak uobičajenim obrascima, ali isto toliko i udaljen od onoga što obično podrazumevamo pod latino muzikom. Elektronska podloga, mambo, ča-ča-ča, marimba…razigrani orkestar interpretira Kraftwerk, The Doors, Eurithmics, Deep Purple, Daft Punk i brojne druge klasike, sve to na jedan krajnje privlačan i ukusan način.

Svako pleše najbolje što ume, da bi krešendo nastupio u 10-minutnoj verziji Kraftwerkovog klasika Autobahn.

Procena organizatora da posle Coconuta i ekipe nijedan drugi izvođač nije potreban pokazala se kao ispravna, tako da je nastup ovog internacionalnog orkestra ujedno označio i kraj centralnog dela programa Refracta.

Sjajan odabir izvođača, solidna posećenost, dobra organizacija – samo su neki od faktora koji Refract kandiduju za najozbiljniju „mladu nadu“ među domaćim festivalima. Iako zaista nije tako mlad (održava se već sedmu godinu zaredom), stiče se utisak da prostora za rast i napredovanje i te kako ima. N. M.

*Izveštaj je ranije objavljen na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Sledeća priča

Bad Copy u SKC-u: Uno, due, tre…kraj!

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta