fbpx
Kreator

BELGRADE METAL MEETING: Pakleni soundtrack za jedan težak početak

5 minuta čitanja
Kreator

Za svaki koncert bitno je ono što se dešava na bini, ali i ono što je ispred bine. U hali „Ranko Žeravica“ 19. januara parter je bio dosta skromniji u odnosu na dešavanja na stejdžu, ali je svakako dao sve od sebe.

Početak događaja natempiran je za 16 časova, što je, s obzirom na to da je ipak u pitanju bio radni dan, mnogima bilo teško za ispratiti, pa i potpisniku ovog teksta. Festival su otvorili Infest i Bombarder, što svakako jeste bio dobar izbor, ako imamo u vidu profil festivala i hedlajnere. Dok je Infest jedan od najupornijih i najdoslednijih domaćih metal bendova, sastav Bombarder među ovdašnjom publikom uživa kultni, gotovo mitski status, što i nije tako čudno ako imamo u vidu da su pioniri žanra na ovim prostorima, te da su speed/thrash metal počeli da sviraju čak davne 1986. godine, dakle prilično u korak sa onim što se tada dešavalo u svetu.

Dagoba

Oko 18 časova svoj nastup započeo je francuski bend Dagoba, inače groove/industrial metal usmerenja. Njihov set trajao je četrdesetak minuta, a iako su nastupili pred tek nekoliko stotina ljudi, svirka je bila više nego solidna. Nažalost, kvalitet zvuka u jednom delu koncerta nije baš bio na njihovoj strani, a o akustici hale „Ranko Žeravica“ da i ne govorimo, tako da mi je lično na momente bio problem da prepoznam i neke pesme koje inače vrlo dobro znam, poput The Things Within ili Black Smokers, ali je nastup Francuza u najmanju ruku bio pošten.

Dagoba

Dagoba inspiraciju inače vuku iz zvuka bendova kao što su Machine Head, Fear Factory ili Mnemic, ali nekako nikad nisu imali sreće da se probiju u prvu ligu žanra. Ipak, to ih nikada nije sprečavalo da dosledno guraju svoju priču i da na nekim od najvećih svetskih metal festivala (Wacken, recimo) zabeleže monstruozno dobre nastupe. Snimci wall of deatha koji su napravili na Hellfestu u rodnoj im Francuskoj su nešto što se i danas citira u tekstovima na portalima koji prate ekstremnu muziku.

Noctiferia

Nakon Dagobe, slovenačka Noctiferia zauzela je stejdž oko 19 časova. Ovaj bend inače postoji od 1992. godine, a za 25 godina postojanja prevalili su dug put od black metala do industriala na tragu Rammsteina, Hanzel Und Gretyla i neizbežnih Laibach. Nanizali su, između ostalih, numere Terror i Demonocracy, a nastup su zaokružili djent-a-like pesmom Gaga People. Pesmu su inače započeli tako što je pevač Đani Poposki zamolio publiku da na svako njegovo „Gaga People!“ odgovori sa „Jedi govna!“, što publici uopšte nije palo teško, naprotiv. Delovalo je da su prisutni konačno „otkravljeni“ i spremna za ono što sledi.

Noctiferia

Poljski Vader su, uz dramatični intro, na scenu su izašli tačno po satnici, i odmah udarili direkt u glavu numerom Dark Age. Sa ovim bendom nema mnogo filozofije. Old school death/thrash metal, neposredan kontakt sa publikom, krajnje disciplinovana svirka, masa blast-beatova i solaža koje paraju nebo, sve u svemu, tačno ono što, ako ste fan ovog benda, možete očekivati i što, na kraju krajeva, od njih jedino i želite. Još ako tome dodamo da bend na aktuelnoj turneji slavi 25 godina od izlaska debi-albuma The Ultimate Incantation, te da siraju pomenuti album u celosti, jasno je da je atmosfera bila brutalna, kako na stejdžu, tako i ispred njega, u fanpitu.

Vader

Nešto više od 40 minuta trajao je set, a za to vreme ovaj sastav pokazao je zašto je toliko cenjen u metal krugovima. Kilometraža koja stoji iza Vadera vidljiva je u svakom sekundu nastupa Poljaka, a jasno je i da poljska metal scena nije slučajno danas jedna od najjačih u Evropi. Zato je vredelo prisustvovati podsećanju na album koji je svakako jedan od temeljaca pomenute scene.

Vader

Najpoznatiji thrash metal bend iz Nemačke uz zvuke introa „Mars Mantra“ izašao je na binu oko 21h. Frenetična reakcija publike dočekala je Kreator, a koncert su otvorili pesmom Phantom Antichrist. Hail To The Hordes, Enemy of God, Satan is Real rezervisani su za početni deo koncerta, a pevač Mille Petrozza u jednom trenutku vadi Kreator zastavu, maše njome i, uz pomoć publike, najavljuje pesmu Flag of Hate. Tu su i Phobia, Total Death i mnoge druge stvari iz različitih faza karijere, u fanpitu deluju poprilično pakleno, a ni ostatak partera ne zaostaje. Kreator na sceni deluju kao mašina.

Kreator

Svaki segment nastupa je pažljivo osmišljen i perfektno realizovan, a uostalom tako nešto i jeste za očekivati od jednog od najvećih metal bendova na starom kontinentu. Mille između pesama motiviše publiku da bude bučna, želi da čuje glasove iz svih delova sale, a za kraj zvaničnog dela nastupa rezervisane su himna Violent Revolution i Totalitarian Terror.

Kreator
Kreator

Bend se na kratko povlači sa bine, ali ih publika doziva nazad na bis. Za finiš nastupa ostavili su Fallen Brothers, Betrayer i Pleasure To Kill, čisto da zaokruže potpuno razbijački set i, bar što se mene tiče, odličan miks starijih i novijih pesama.

Kreator

Pred kraj koncerta desio je i jedan komičan gaf benda, valjda i jedini koji su napravili, kada je Petrozza izvadio i razvio rumunsku zastavu. Kada je shvatio da nešto nije u redu, obrnuo ju je, ali nije mnogo pomoglo, te je najzad shvatio je da je pogrešna kompletna zastava. Nije mi poznato kako se ovaj propust desio, ali na kraju krajeva u pitanju je sitnica koju je, verujem, malo ko uzeo za zlo. Ipak ovo nije bio Robbie Williams na Ušću, a ni novinara tabloida sigurno nije bilo u hali „Ranko Žeravica“.

Kreator

Posle prvog Belgrade Metal Meeting festivala nameće se jedno logično pitanje: koliko u Srbiji ima metal publike i postoji li uopšte ta kritična masa koja je neophodna da lansira jedan dobar festival ekstremne muzike, bar dok događaj ne privuče širi krug ljudi iz regiona i inostranstva?

Kreator
Kreator

Sudeći po posećenosti BMM, reklo bi se da budućnost nije baš svetla, no, sa konkretnijim zaključcima ipak ne treba žuriti. Možda je tih 1000-1500 posetilaca na prvom izdanju ovog festivala tek zametak, koji će u budućnost izroditi nešto veliko. Možda će neki budući odabir bendova i podesniji termini biti daleko atraktivniji za posetioce. Možda ćemo se jednog dana ovog prvog Belgrade Metal Meetinga sećati samo kao teškog početaka. A možda je i previše tih „možda“ u ovoj računici. U tom slučaju ćemo biti zadovoljni i onim što smo videli ovog januara jer je bilo i više nego dobro.    

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

PARADISE LOST U DOB-u: Zašto je tako teško prepričati muziku?

Sledeća priča

LEPROUS je bio savršen, dok je AGENT FRESCO ukrao šou

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta