fbpx
Amorphis

Amorphis u Novom Sadu: Bezvučna simfonija

3 minuta čitanja
Amorphis
Amorphis

Žanrovsko šarenilo uvek je dobra stvar na koncertima, a spoj grčkog sastava Poem, Holanđana Textures i finskih velikana Amorphis delovao je, barem na papiru, vrlo dobro. Ipak, na terenu su stvari bile malo drugačije.

Novosadski klub The Quarter počeo je da se puni već oko 20h, no Atinjani, koji su nastupili prvi, izveli su svoj set pred relativno malim brojem ljudi. Ovaj sastav iza sebe ima dva albuma, a ono što na njima možete čuti blisko je brojnim progresivnim sastavima, od Toola do Port Noira.

Poem
Poem

Na stejdžu su momci prilično samouvereni, fali tu malo došminkavanja, ali izvesno je da ćemo, ukoliko nastave da razvijaju i redefinišu svoj zvuk, u budućnosti ozbiljno moći da računamo na ovaj bend. Živa izvedba svakako nije nešto gde im možemo naći ozbiljnije zamerki (možda je donekle potrebno unapređivanje vokala), pa ih u kontekstu koncerata održanih u poslednje vreme u Srbiji slobodno mogu izdvojiti kao jedno vrlo prijatno live otkriće u rangu benda Rendezvous Point.

Poem
Poem

Nakon polusatnog nastupa Poema, usledio je poduži intro, posle kojeg na scenu izlazi holandski Textures i nastup započinje sjajnom numerom Drive sa albuma Drawing Circles. Ova opaka prog/groove stvar logično prelazi u Regenesis, a nakon toga se u preostalih 30-ak minuta nižu izlomljeni rifovi, neuhvatljivi ritmovi i fantastičan glas Daniela de Jongha. Našlo su tu mesta i za pokoju sa aktuelnog albuma Phenotype, poput New Horizons, ali i za „evergrin“ stvari kao što je Awake, te potpuno furiozne Singularity.

TE 01

Textures su bend koji raste vrlo stabilno i kontinuirano, a tome ne doprinose samo fantastični albumi. Dobar deo reputacije koju brižljivo grade sastoji se i od upečatljivih i divljih živih nastupa, čemu smo najzad mogli da svedočimo i mi u Srbiji. Tehnički progressive metal/metalcore/dopisati po želji izveden na tako briljantan način bio je dovoljan da jedna od glavnih reakcija mnogih prisutnih bude čisto zaprepašćenje, dovoljna je da se nadamo da ćemo ih sledeći put gledati kao hedlajnere.

Textures
Textures
Textures
Textures

Polusatna pauza između Texturesa i Amorphisa bila je dobra prilika za sabiranje utisaka o Holanđanima, a finske legende su se na stejdžu pojavile oko 22:30 (svaka pohvala za poštovanje satnice tokom cele večeri). I, umesto eksplozije uz Under The Red Cloud, desilo se, bar što se zvuka tiče, jedno komično „puf“!

Amorphis
Amorphis

Amorphis zvuče kao da sviraju u drugoj prostoriji, solaže su muljave, ritam gitara se uopšte ni ne čuje, Tomija Joutsena vidim kako se napreže, ali rezultat tog njegovog truda do mojih ušiju jednostavno ne dolazi…osvrćem se oko sebe, drugi ljudi se takođe osvrću sa istim upitnim izrazom lica poput mog, deluje mi potpuno neverovatno da nakon onakvog zvuka tokom predgrupa dobijemo ovakvu katastrofu na nastupu zvezda večeri. Pritom sam, da se razumemo, bio u polovini sale bližoj bini i to tačno na sredini. Otprilike na mestu gde bi ono što se dešava na bini trebalo da se čuje ako ne idealno, a ono bar vrlo pristojno.

Amorphis
Amorphis
Amorphis
Amorphis

U tom zvučnom magnovenju prolaze pesme poput The Wanderer i Sky is Mine, iz pesme u pesmu se naprežem da čujem rifove i solaže, a zvuk se delimično popravlja tek nakon prve trećine koncerta, negde kod legendarne numere On Rich And Poor.

Amorphis
Amorphis
Amorphis
Amorphis

Bend se u međuvremenu takođe opustio i ma koliko na početku delovali umorno, do kraja koncerta su bili na nivou zadatka, kao uostalom i publika, koja je frenetično ispratila ceo nastup. Gorak početni utisak ublažen je klasicima poput Dark Path ili My Kantele, ali i novijim komadima House of Sleep i Hopeless Days.

Amorphis
Amorphis
Amorphis
Amorphis

Nakon regularnog dela i bisa od tri numere, sve ukupno oko sat i po vremena, Amorphis se povlače sa scene i tako okončavaju svoj prvi nastup u Novom Sadu.

Amorphis
Amorphis

Ma koliko impresije o ovoj večeri bile izmešane, može se ipak konstatovati da je ovo bio jedan pristojan koncert. Ne i odličan, nažalost, kako bi trebalo da bude, jer je The Quarter bio solidno popunjen. No, zanemarimo li falinke tokom nastupa Amorphisa, ovo veče je vrlo značajno jer smo po prvi put uspeli da vidimo i Textures u Srbiji, bend koji je u zenitu karijere i koji će, ako nešto ne pođe po zlu, tek postati veliki. I koji je, ako mene pitate, sinoć definitivno ukrao šou zvezdama večeri.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Torche u Božidarcu: Masa i definicija

Sledeća priča

Pain u DOB-u: Meandri iščašenog uma

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta