Ako bismo morali da govorimo o najuticajnijim metal bendovima tokom duge istorije ovog žanra, ne postoji scenario u kojem bismo mogli da preskočimo ili ignorišemo švedski sastav Entombed.
Entombed je ovih dana vrlo aktuelan i to ne samo zbog nove inkarnacije pod nazivom Entombed A.D. Štrokavi death ‘n’ roll je, naime poslednjih nekoliko godina jedan od najzapaženijih trendova u metalu. Bendovi poput Nails, We Are The Damned, Harm’s Way, Black Breath ili Trap Them stilski možda inkliniraju ratličitim žanrovima, ali je ono što ih objedinjuje upravo ta prljava,
Metalcore kao jedan od najmlađih pravaca sve teže se bori sa prosečnošću u kojoj se već neko vreme nalazi. Suviše copy/paste izdanja i bendova pojedine sastave gura na ivicu nečega što bismo pretenciozno mogli nazvati post – metalcore, a što podrazumeva upotrebu standardnih rešenja na nestandardan način. The Machete dolaze iz “zemlje hiljadu jezera” i kao izražajne kanale koriste hardcore,
Sećate se kada dizelaš Nikola Kojo u „Dva sata kvalitetnog programa“ pripuca i uzvikne „Joj, što volim što sam primitivan!“? E, ta sentenca je sasvim prigodna za opisivanje stava Gravea na njihovom novom izdanju, ovde recenziranom Dominion VIII. Daleko od toga da su Grave dizelaši, kao Nikola Kojo. Ko ne zna, oni su švedski death metalci sa mudima do poda