Karijera engleskih kraljeva dark metala podseća na mračni lavirint u kojem širenjem i zauzimanjem novih muzičkih tekstura, kao rizom, večno preživljava samo Paradise Lost.
VišePostoje ti neki bendovi i njihovi ex-članovi za koje se većina fanova uvek potajno nada da će početi ponovo da rade zajedno. Evociraju se uspomene, osluškuju glasine i mašta se o tome kako bi ti bendovi danas zvučali da nisu pretrpeli personalne promene koje podrazumevaju odlazak nekog od ključnih članova. Sepultura, Scar Symmetry, Nightwish…samo su neki od bendova koji, po
VišeHIM je, kao bend, nekada imao smisla, ali je danas, posle skoro dvadeset godina bitisanja na sceni, koje pritom nije uvek bilo ispraćeno dovoljnom dozom kvaliteta, njegova pojava u velikoj meri obesmišljena. To se možda upravo i dešava zbog njihove preterane prisutnosti, jer hiper produkcija može da funkcioniše isključivo ako izvođač publici stalno nudi vanredno dobar materijal, mada čak i
VišeDan iz naslova dođe svakome od nas, jednom ili više puta u toku života. Poisonblack su ga zarobili, pretočili u finu kolekciju pesama i sve to nazvali Dead Heavy Day. – Gde je gothic metal danas? Šta će se, po tvom mišljenju, dešavati sa ovim pravcem u budućnosti? Iskren da budem, Poisonblack više ne smatram gothic bandom. Mislim da smo albumom
VišeFinska četvorka na svom drugom albumu zvuči sveže i moderno. Ovaj album može biti vrlo značajan za gothic metal scenu, i to onu koju simbolizuju To/Die/For i Charon. Osim ovih uticaja, tu i tamo ćete sresti i Paradise Lost način sklapanja pesama. Produkcija je prilično čista, zvuk gitara pun i rezak, vokali savršeno uklopljeni u zvučnu matricu. Sve u svemu, Seven Sins
Više