fbpx
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić

Robbie Williams na Ušću: Strast, muzika i tabloidne laži

6 minuta čitanja
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić

Dugo očekivani koncert Robbieja Williamsa najzad se desio u srpskoj prestonici. Koncert je bio sjajan, a srpski tabloidi su se, po svom starom dobrom običaju, pobrinuli da lažima ukaljaju još jednu lepu stvar. U tekstu koji sledi pozabaviću se i prvom i drugom stavkom.

Robbie Williams je jedna od najvećih globalnih zvezda današnjice. Lično nisam mnogo verovao da će uspeti da napravi nešto značajnije kada je napustio Take That 1995. godine, ali sam se, na svu sreću, žestoko prevario. Preslušao sam sve što je snimio, mnogo toga je i dan-danas tu, da se zavrti u plejeru povremeno. Ima takođe i izdanja koja mi se nisu svidela baš uopšte, ali je Robbie, sve u svemu, pattern tih poslednjih velikih umirućih zvezda, kakvih uskoro više neće biti.

Ne kažem da je to dobro ili loše, na svakome je da donese svoju procenu, ja svakako nisam od onih koji lamentiraju nad boljim prošlim vremenima, samo kažem da svako vreme nosi svoj „tip“ zvezda, drugačije oblikovanih i različitih rokova trajanja.

Robbie Williams je sinoć na Ušću, u okviru turneje Let Me Entertain You 2015 (pred oko, kako kažu zvanične procene, 33.000 ljudi)  tu reputaciju demonstrirao i potvrdio. Jer retko ko može da ima pesmu poput Let Me Entertain You i luksuz da takvom bombom otvara koncerte. Odmah na startu bilo je jasno da je u pitanju jedan nadasve vrhunski performer, koji pritom ima dovoljno harizme da između pesama odlično iznese i prave male stand-up tačke.

Prelaz iz Let Me Entertain You u Rock DJ je, međutim, prošao bez stand-upa. Samo muzika koja pumpa energiju. U publici, doduše, nije bilo energetskog odgovora kakav je trebalo da bude, previše je bila statična, ali ako ništa drugo, tekstovi se znaju od reči do reči. To je jedan od detalja koji je Robbieju prijao. Ili je bar tako tvrdio.

Slede Monsoon i Come Undone/Still Haven’t Found What I’m Looking For medli, te Bodies i swing verzija numere Supreme. Koncert teče, a niz hitova ispresecan je Robbijevim šalama, izazivanjem publike da peva i generalno jako dobrom komunikacijom sa prisutnima. Tu do izražaja dolazi ona pomenuta harizma, ali i taj dobro poznati britanski šarm i držanje. Mnogi umetnici sa Ostrva nekako odišu tim punk senzibilitetom, bez obzira na to kojim se žanrom bave. Imaju tu neku dozu drskosti i bezobrazluka koja je tipična isključivo za njih. Ne mogu to tačno da objasnim, ali ću naivno pretpostaviti da je to „ono nešto“ zbog kojih lično jako volim britanske filmove, dosta toga iz njihovog muzičkog nasleđa i stvaralaštva i kulture generalno.

robi vilijams 02 opet
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić

No, vratimo se koncertu. U jednom trenutku Robbie objašnjava kako je pričao ćerki o zemlji u kojoj će pevati, te da joj je obećao da će otpevati pesmu za nju. Bio je to uvod u akustičnu izvedbu Twinkle, Twinkle, Little Star.

I to nije bilo prvi put te večeri da se Robbie lično i intimno otvara pred publikom (ako zanemarimo same pesme, naravno). On otvoreno pominje zavisnost od narkotika sa kojom se borio, čak se i zeza u vezi s tim („Osećam miris trave u publici. Nemojte konzumirati droge…a da ne podelite sa mnom!“), a na binu je izveo i svog oca sa kojim je otpevao jednu pesmu.

Nakon akustičnog dela koncerta, sačekao nas je iza ćoška medlijem We Will Rock You/I Love Rock ‘n’ Roll (Queen i Joan Jett), ali i fantastičnom No Regrets, meni potpunim otkrovenjem u live izvođenju, za razliku od bledunjave studijske verzije. Pesma je uživo čista jebena moć! Bas linija sve vreme vozi, toliko da u jednom momentu shvatam da gotovo hipnotisan posmatram dešavanja na sceni. No Regrets je tipičan primer pesme koja živi život tek na stejdžu, dok je na albumu samo predložak koji ima potencijala.

Tokom numere Candy, Robbie traži nekoga iz publike da mu asistira. Čast je pripala izvesnoj Ani, koja je sa Robbijem odglumila simpatičnu koreografiju u krevetu,  malo plesala, te dobila par poljubaca, što je sve bilo dobra uvertira za legendarnu Feel.

robi vilijams 03 opet
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić

Jedna od stvari koju u celoj priči svakako vredi istaći je izuzetan prateći bend. Vrsni muzičari koji se jednako dobro snalaze i u petoj brzini, ali i u laganim pesmama, kao i u situacijama kada treba da u numere inkorporiraju recimo rifove iz Whole Lotta Love (Led Zeppelin) ili semplove iz numere 99 Problems Jay-Z-a. Da, kilometraža jeste iza njih, sve je to sada već rutina, ali i dalje je sjajno videti bend koji tako dobro funkcioniše.

Kraj koncerta rezervisan je za veliku Bohemian Rhapsody, te She’s The One i Angels. Naklon i oproštaj. Obećanje da će brzo ponovo doći ostaje, ali treba ga svakako uzeti  sa rezervom. Bilo bi lepo, ali turneje, na kraju krajeva, ne zavise od želja izvođača, već od procene lokalnih organizatora. Sudeći po ovom „vatrenom krštenju“, interesovanja ima, na organizatorima je da ga ponovo iskoriste u narednim godinama.

Kada je reč o onim manje prijatnim momentima koje valja pomenuti, prvo bih se osvrnuo na stanje u fan pitu. Blago rečeno – katastrofa. Previše ljudi, za koje ne znam da li su tu planski završili ili ne, tek, u ovom sektoru nije bilo moguće disati. A fan pit po definiciji treba da podrazumeva, osim blizine stejdžu, i jednu dozu komfora, da postoji jedan slobodan deo prostora, odnosno da se u taj sektor ne strpa tačno onoliko ljudi koliko može da stane ili više od toga, već isključivo manje.

Da stvar bude gora, samo u mom bližem okruženju bilo je nekoliko svađa na ivici tuče, u kojima su akteri bili mahom nalickani džiberi koji su očigledno u stanju i da se potuku ukoliko ih neko samo dotakne. Bio sam na mnogo koncerata, od toga i na dosta onih koji su bili vrlo, vrlo ekstremni, ali da mi je neko pričao da ću na koncertu Robbieja Williamsa videti da ljudi hoće da se tuku, mislio bih da se šali.

Što se tiče tabloida koji su tendenciozno i nadasve pogrešno interpretirali reči pevača (za one koji ne znaju, tabloidi su tvrdili da je Robbie poželeo dobro veče Zagrebu, te da zapravo nije znao gde se nalazi) pokrenuvši lavinu hejta i prema pevaču i prema događaju, mogu da kažem da me je sve to vrlo neprijatno iznenadilo uprkos tome što znamo kakvo je smeće u pitanju. Da ti vajni „novinari“ nisu pobegli odmah posle početka koncerta u redakcije da pišu svoje nepismene izveštaje, nikada im ne bi palo na pamet da pozdrav Robbieja Williamsa protumače tako kako su ga protumačili.

FOTO: Tanjug/Oksana Toskić
FOTO: Tanjug/Oksana Toskić

Na početku koncerta na video-bimovima su pominjani i Beograd i Srbija. Tokom koncerta je Robbie zahvalio Srbiji na Vidiću, Matiću i Kolarovu, uz opasku „Dobar posao, Srbijo!“. Takođe je, kao što sam već pomenuo, pričao i o tome kako je ćerki pričao o Srbiji. Na stranu to što Robbie nije mogao da pobrka Beograd i Zagreb jer je, recimo hipotetički, kao imao koncert i u Zagrebu u sklopu ove turneje, pa se, eto, zbunio. Nije imao koncert u Hrvatskoj.

Ako su već gluvi i ne čuju dobro na snimcima šta je Robbie zaista rekao, novinari tabloida su mogli bar da ne budu glupi, te da uzmu u obzir sve navedeno, budu iskreni prema sebi i zapitaju se da li je, pored svih tih stvari, pored svih pominjanja Srbije i reči izgovorenih na srpskom (loše izgovorenih, doduše, ali izgovorenih) moguće da pevač ne zna gde se nalazi?

Objava jednog od organizatora povodom tabloidnih napisa
Objava jednog od organizatora povodom tabloidnih napisa

Da nisu žedni senzacija i tamo gde ih nema, da nisu zlobnici koji ne dozvoljavaju da im se činjenice ispreče na putu ka tiražu i klikovima, da nisu sramota profesije kojoj je raspirivanje svih oblika mržnje uobičajeno kao „Dobar dan“, možda bi se i zapitali.

Ovako će im sa sjajnog koncerta kao jedina impresija ostati broj klikova i komentara koje su dobili na svoje zlonamerne, nepismene i nadasve neistinite izveštaje. Na kraju krajeva, zašto je uopšte i bitno da li je to rekao ili ne? Normalnim ljudima koji su došli da čuju muziku – svakako nije. Onima koji i dalje žele da žive u prošlosti, preispituju granice, ratuju sa imaginarnim neprijateljima i traže senzacije tamo gde ih nema, nije ni bitno da li je u pitanju Robbie Williams ili neko sasvim deseti. Takvi će svoj otrov sipati okolo bez obzira na sve. Nije im potreban čak ni povod.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

2 Comments

  1. Odličan tekst! Jedino mi ne ide u glavu da neko ko toliko lepo sluša muziku, kao autor teksta, može da bude iznenađen time kako
    No Regrets zvuči live… Ta pesma je Robbijev breakthrough u smislu raskida sa nižim oblicima popa, sa TT erom… O pevačkom umeću, emocijama i spotu da ne govorim. A i PSB su mu prateći 🙂 Meni je No Regrets oduvek i do dynas jedna od njegovih najboljih stvari.

    • Hvala na komentaru 🙂

      Verovatno mi je No Regrets u tom smislu promakla zato što nikada lično nisam čuo tu pesmu uživo do sada. Gledao sam žive video klipove i slično, ali kada se to sluša na licu mesta, neuporedivo je moćnije 🙂

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Artan Lili, TBF i Darkwood Dub na Mikseru: Opipavanje alternativnog pulsa

Sledeća priča

Cannibal Corpse u DOB-u: Buka dovedena do savršenstva

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta