fbpx

REMEDY: Stari drugari ponovo prže

5 minuta čitanja
Remedy (Izvor: Facebook)

Beogradski sastav Remedy je novi bend već poznatih likova alternative scene u Srbiji, koji se znaju više od 20 godina. Završili su debi album „Ethiopian Mountains” potpuno rasterećeno, sa namerom da obraduje mnoge.

Negde krajem aprila usred bela dana iz kluba Elektropionir u Cetinjskoj ulici u Beogradu pržio je stonerski gitarski zvuk i čuo se vokal Nemanje Kojića Kojota, jednog od najznačajnijih likova alternative scene u Srbiji i regionu.  

Prvo mi je palo na pamet da možda Eyesburn ima probu za svirku, ali nijedna pesma nije bila poznata i stil je bio drugačiji, nekako groove, a i momci su već nedavno svirali u Beogradu. Na kraju je Google odgovorio. Beogradski sastav Remedy je promovisao debi album koji već neko vreme najavljuju.

Trio u sastavu Igor Škoro (bubanj), Ivan Petrović (bas) i Nemanja Kojić (gitara, vokal) čine Remedy, koji je počeo da džemuje tamo negde 2016. godine. Svi članovi su poznati muzičari (Sunshine, Vox Populi, Eyesburn), dok se Igor i Kojot znaju još iz 90-ih kada su svirali u hardcore sastavu Dead Ideas.

Zvuk sa probe je bio baš moćan, tako da je odmah pala odluka da se ostane na svirci. I na prvu loptu, muzika je podsećala na „Dog Life”, prvi studijski album benda Eyesburn iz daleke 1994. godine. Kasnije se ispostavilo da se Eyesburn i Remedy ipak suštinski razlikuju.  

Novi album je bio glavni razlog da zovemo Remedy. Pričali smo sa Nemanjom.

Najpre, hvala na prilici da preslušamo album pre zvaničnog izlaska, a svirka u Elektropioniru je bila baš dobra. Ali, dobro, zašto se objavljivanje novog albuma toliko oteglo? Bilo je nekoliko najava tokom prošle godine, te potraga za izdavačem, pa miksanje albuma. Šta se desilo?

Danas je baš teško sa novim imenom isplivati na površinu u moru svega što se dešava, bez obzira što smo svi u bendu dugo prisutni na muzičkoj sceni. Pored toga, sva trojica radimo i stvari van Remedy-ja, pa je ceo splet okolnosti ispao tako. Ali, konačno se bliži i taj dan objavljivanja i to najviše zahvaljujući našem prijatelju i producentu Luki Matkoviću (Quasarborn, Citadela studio). Album je završen, kompletan i spreman da ugleda svetlost dana i obraduje mnoge. 

Kako je vama bilo u Elektropioniru?

Bila je veoma prijatna energija i raspoloženje. Veče sa dobrim prijateljima. Nikola Vranjković je uradio odličan zvuk, a i gosti Mooncage su bili sjajni!

‒ Tokom spremanja pitanja, naleteo sam na prejaku stvar „Stop” od Dead Ideas i palo mi je na pamet zanimljivo pitanje: zar nije 90-ih bilo lakše da snimiti kasetu nego sada u periodu hiperprodukcije muzike?

To je bilo „Do It Yourself” vreme! Bendovi su se oslanjali uglavnom jedni na druge. Imam osećaj da se to nekada radilo sa mnogo većim entuzijazmom nego danas, ako posmatramo globalno.  

‒ Je l’ ste nekada razmišljali kako bi sada zvučao Dead Ideas? Prilikom odgovora, imajte u vidu da sam prilično nostalgičan za tom hardcore scenom početkom pa do sredine devedesetih. (smeh) Nekako se ta duša nije ponovila, mada je bilo moguće na početku XXI veka sa Heavenshore, Let’s Grow, 36 Daggers.

Sigurno bi Dead Ideas danas bio društveno i politički angažovan bend! Razlozi su brojni i itekako ima o čemu da se priča. To znam sigurno! A muzički, verujem da bi to bilo nešto između Fugazi, ranih Bad Brains i NYHC.

Rolo Tomassi je meni prvo pao na pamet. (smeh) Hajde da se vratimo na Remedy. U prevodu je to „lek”. Dobro, koga vi to lečite muzikom i zašto? Šta je glavna poruka muzike koju stvarate? Muzički, tekstualno.

Tekstovi su uglavnom lične prirode. Govore o svemu što nas okružuje. Nismo imali neki poseban koncept kad smo krenuli. Ime predstavlja ono što ovaj bend znaci lično nama.

‒ Kako je izgledala prva proba? Jel’ u vazduhu postojao vajb kao pre dvadeset godina ili je vladalo nešto sasvim drugačije? Šta ste očekivali u tom trenutku?

Poslao sam Igoru i Ivanu demo od pet pesama samo sa vokalima i gitarama. Za dva sata smo već svirali svih pet zajedno. Igor je uneo taj Biohazard i Corrosion of Conformity gruv. Znaš kako, odrasli smo na istoj muzici i imali prve ozbiljne koncerte zajedno. Bio je jako moćan osećaj osetiti taj stari vajb opet.    

‒ Je l’ ste imali neki šablon koji ste pratili tokom stvaranja pesama ili ste šibali, pa kako ispadne? Realno, barem mi se tako čini, album je dosta raznovrstan, iako je lepo upakovan u celinu.

Pesme su nastajale jedna za drugom bez preteranog opterećenja da liče ili podsećaju na nešto; da li nekog to zanima; ko će to da sluša. Stvarno, nije postojao poseban koncept. Ja sam u to vreme bio prezauzet reggae muzikom, ali i gladan rasterećenog rokenrola.

‒ Zašto ste promenili naziv albuma? Ako se dobro sećam, trebalo je da se zove „The Spin”, a na kraju je nazvan „Ethiopian Mountains”, kako se zove i prva stvar na albumu.

Artwork i cela ta umetnička podloga je konačno presudila. Postoji jedan moj crtež koji je trebao da bude na naslovnoj strani čiji je naziv „The SPIN”, ali smo onda sakupili sav materijal za omot, koji se uglavnom sastoji od fotografija koje sam lično napravio u Etiopiji. U kombinaciji sa tekstovima rodio se novi koncept i novi naziv albuma.

‒ Kada smo već kod te prve numere, u tekstu se spominje Ajana. Baš me zanima ko je ona i da li ima veze sa Almaz Ajanom, čuvenom trkačicom iz Etiopije koja je 2017. u Londonu istrčala 10 kilometara za pola sata. Ili sam skroz pomešao? (smeh) Elem, o čemu se radi u pesmi?

To može biti ta devojka. Suštinski, Ajana znači „puno ljubavi i sreće” na jednom od jezika Etiopije. U pesmi govorim o svojim utiscima sa tog putovanja u Etiopiju 2009. godine.

‒ A ko je onda „Bigman”, to je i pesma koju ste prvo promovisali?

To su svi ljudi koji eksploatišu umetnike, a takvih je mnogo.

 ‒ S obzirom da sva trojica imate različite muzičke karijere i svirate ili ste svirali u mnogim bendovima, da li vam smeta to što vas ljudi upoređuju ili imaju očekivanja da ćete biti jednako dobri ili čak i bolji od grupa kao što su Eyesburn, Sunshine, Yobo, šta znam još, Vox Populi?

Ceo pristup bendu nam je krajnje rasterećen. Mislim da je Remedy totalno drugačiji od svega što smo do sada radili. Da li je bolji ili gori, vreme i ljudi će kazati.

‒ Za kraj, nekoliko pitanja o budućnosti. Kako planirate da promovišete novi album? Na čemu će biti naglasak, na svirkama, turnejama, ili na internetu?

Pokušaćemo da pokrijemo sve načine promocije koliko je u našoj moći. Lično bih voleo da to najviše budu koncerti, ali u današnje vreme internet je dosta važan.

‒ Hvala na intervjuu, slušamo se i gledamo uskoro na nekoj svirci.

Hvala i tebi, veliki pozdrav brate!

1 Comment

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

NEON PUMA: Nova nada rok scene u Srbiji

Sledeća priča

Pune baterije subotičkog benda D ZOO i nakon 10 godina rada

Najnovije iz rubrike Intervjui