fbpx
Spiritbox, kadar iz spota "Blessed Be"

Pet bendova koje bi trebalo da čujete baš sada

2 minuta čitanja
Početak

Nije lako izvući bisere iz mulja današnje hiper-produkcije. Ali je moguće. Predstavljamo vam jedan vrlo blještav ulov. Zašto samo mi da uživamo.

Loathe

Loathe/FOTO: Official

Na polici gde je ovaj bend smešten vrlo često ćete videti samo simplifikovanu odrednicu metalcore. Međutim, oni su daleko više od toga. Zamislite da shoegaze i djent divlje vode ljubav i iz toga se rodi jedno jako, jako lepo dete.

To su Loathe. I ne dajte da vas zavaraju hipsterski imidž i Deftones like umilni vokali i rifovi. Satreće vas opakom izlomljenom metalčugom iza prvog ćoška, samo ako im date priliku. Do sada su izdali dva albuma i privukli popriličnu pažnju među alternativnijim slojevima metal komune.

Iako im mnogi zameraju ponekad preteranu sličnost sa pomenutim Deftonesima, neophodno je dublje se upustiti u njihovu diskografiju ne bi li se otkrili svi fini slojevi nepatvorenog ludila i prelepih emocija od kojih je njihova muzika satkana. 

Higher Power

Higher Power/FOTO: Official

Higher Power su formirani u Lidsu 2014. godine i iza sebe imaju dva studijska albuma. Jedan su od onih bendova koji nas podsećaju koliko muzika zapravo ume da bude zabavna.

Pre svega se oni dobro zabavljaju, to se vidi i to je dodatni kvalitet koji njihovu muziku diže na viši nivo. A kad smo kod muzike, tu ima svačega, od gitarskog popa preko hardcorea pa do crossover thrasha.

Možda ovaj miks na prvu loptu deluje kao frankenštajnovsko čudovište koje bi trebalo utući dok još ne poraste, ali šta je danas pa normalno? Smućkaj šta god hoćeš, sve dok (nas) to radi, ne zanima nas kako si uspeo. Samo daj još! 

Slaegt

Slaegt/FOTO: Official

Simpatična danska četvorka utemeljena je u tradicionalnim idiomima heavy metala i odatle je pokupila sve najseksije momente koji postoje, od prljavih old school black/heavy metal rifova do teatralnog, a opet nekako odmerenog mačizma.

Ceo taj fazon prilagođen je, naravno, sadašnjem trenutku i iako se može reći da jeste retro, nikako ga ne bismo mogli nazvati anahronim.

Iako postoje svega 8-9 godina, Slaegt diskografija je već sada dovoljno bogata da možete da potrošiti solidno vreme na njeno istraživanje i analiziranje. Godine su na njihovoj strani, a revival te tako zajebane kombinacije speeda, blacka i heavy metala tek hvata zalet.

Ko zna, možda za desetak godina Slaegt i Midnight budu glavne stari na sceni i akteri mamutskih svetskih turneja.  

Leeched

Leeched/FOTO: Official

Leeched su formirani 2017. godine, stižu iz Mančestera i na dobrom su putu da se pridruže prvoj ligi modernih sludge/hardcore/powerviolence bendova kao što su Code Orange, Nails ili Full of Hell.

Njihova estetika je mračna, njihova muzika je preteća i opasna. Do sada su objavili tri izdanja i iz albuma u album su sve bolji i ubojitiji.

Spojite hardcore etiku, death metal masivnost i powerviolence prljavštinu i dobićete jednu vrlo zajebanu priču koja će vam samleti mozak.  

Spiritbox

Spiritbox/FOTO: Official

Nastali su 2007. godine iz pepela kultnog kanadskog mathcore benda Iwrestledabearonce. Pevačica Courtney LaPlante i gitarista Mike Stringer (inače supružnici, a ranije oboje članovi pomenutog benda) udružili su snage sa Ryanom Loerkeom (Shreddy Krueger) i Billom Crookom i tako je nastao Spiritbox.

Kratko bismo ih opisali kao Tesseract sa ženskim vokalom, ali ovo bi bilo samo delimično tačno i pošteno.

U dosadašnja dva EP-ja i sedam singlova demonstrirali su širok dijapazon žanrova u kojima se vrlo dobro snalaze, a ceo izraz bi se mogao nazvati modernim progressive metalom.

Spiritbox su fantastični muzičari i autori, a harizmatična Courtney priču diže na novi nivo. Njene vokalne bravure vode nas kroz nepregledne djentozne pejsaže, a lakoća sa kojom ona prelazi iz anđeoski nežnih pojanja u đavolske growl deonice potpuno je fascinantna.

Spiritbox za sada jesu crkva u kojoj se moli mali broj zaluđenih posvećenika, ali vreme je da prerastu taj status. Zaslužili su.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

1 Comment

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Iggy Pop je u mladosti pušio paučinu i ne, TO NIJE URBANA LEGENDA

Sledeća priča

CORELIA: Prog sapunica bez (srećnog) kraja

Najnovije iz rubrike Članci i analize