fbpx

Ozzy Osbourne – Ordinary Man (2020)

3 minuta čitanja

Dvanaesti album princa tame je komercijalni rok kolaž u kome je lirski momenat mnogo bolji i izraženiji. Međutim, to ne znači da muzika ne valja, naprotiv. No, iako je jako slušljiva i tera na beskonačno ponavljanje, ne može se reći da je vrhunska.

Rok ikona Ozzy Osbourne je u bogatoj muzičkoj karijeri dugoj pola veka zaradio mnoge nadimke, ali nikada nije bio „Običan čovek”, kako aludira naslov poslednjeg dvanaestog studijskog albuma, prvog solo doprinosa od 2010. godine, kada je objavljen album „Scream”. Neko bi pomislio da je posredi nekakva kletva jer je Ozzy Osbourne i više nego zaslužno stekao uloge „Princa tame”, „Čeličnog čoveka”, „Rokenrol buntovnika” pa i „Kuma teškog metala”, samo ne prosečnog muzičara. Ipak, okolnosti su drugačije.

Ozzy se suočava sa ozbiljnim zdravstvenim problemima na početku osme decenije života. Zbog toga je i otkazana svetska turneja. Teška situacija je najiskrenije opisana u četvrtoj numeri „Ordinary Man”, jednostavnoj i emotivnoj baladi koju je Ozzy uradio sa Elthon Johnom, još jednom legendom. Pesma je o iskupljenju i zaboravljanju, gde Ozzy simbolično poručuje u refrenu da ga ljudi ne zaborave „kao što boje blede, jer kada se svetla ugase ostaje samo bina prazna”. Na kraju iskreno kaže da je istina da ne želi da bude običan čovek.

Realno, niko nije očekivao novi album princa tame posle svih istinitih i lažnih vesti tokom poslednjih godinu dana i više. Verovatno ni sam Ozzy. U izjavi od prošle godine, Ozzy je za pesmu Take What You Want, koja se čak našla i na novom albumu, rekao da ju je radio na molbu kćerke i to sa hip-hop zvezdom za koga do tada nije ni čuo (Post Malone) jer se oporavljao od teške operacije. Posle toga se sprijateljio sa njegovim producentom (Andrew Watt) i odlučio da snimi ploču. Album je snimljen za desetak dana. Kakav način za suočavanje sa problemima!

Na novom albumu učestvuje sjajna ekipa muzičara. Srž su Andrew Watt (gitara), Duff McKagan iz Guns N’ Roses (bas) i Chad Smith iz Red Hot Chili Peppers (bubnjevi). Pored njih, tu su i Slash, Tom Morello, kao i već pomenuti Post Malone i Elthon John. Svakako, čelični čovek je bio zadužen za pevanje koje je odrađeno sjajno i nekako osvežavajuće, a ne mučno i teško kako se možda očekuje od bolesnog čoveka. Naravno, sigurno su čarobni štapići naknadnog studijskog poliranja uradili svoje, ali opet, nije moguće toliko zaokrenuti sirov materijal.

Dosta metaforički, numera „Straight to Hell” otvara album. Kao da Ozzy poručuje gde ide. (smeh) U muzičkom smislu, stvar dosta podseća na solo eru kuma teškog metala – mekši rifovi, himnični zvuk i srednji tempo. Bas deonice baš dobro tuku u pozadini i podržavaju pesmu, koju na kraju začinjava Slash pristojnom solažom. Lirski, Ozzy poručuje da će pobediti i samog đavola. All My Life je ozbiljna i emotivna pesma u kojoj Ozzy priča o svojim demonima i završava je rečima da „nebo me može odvesti, ali me niko više ne može spasiti od pakla”.

„Goodbye”, „Eat Me” i Today Is the Endimaju Black Label Society prljavi rifovski šmek i prava je šteta što ih Zakk Wylde nije odsvirao. U osnovi numere Scary Little Green Man je vrlo minimalistička melodija i rif, ali istovremeno je nekako i zabavna, kao neki cirkus. Podstiče na neprestano ponavljanje. Under the Graveyard je ubedljivo najbolja stvar na albumu – prava sabatovska teškog rifa, mračno atmosferična, koju nežno na momente lome melodije akustične gitare. I solaža na kraju je prilično dobra. It’s A Raid je onako, baš pankerska pesma.

„Ordinary Man” je komercijalni rok album od 11 pesama na skoro 50 minuta. Muzika samo na obrise poseduje „Blizzard of Ozz” ili „Diary of a Madman” momente. Međutim, to ne znači da ne valja, naprotiv, jako je slušljiv i tera na beskonačno ponavljanje. Skoro svaka pesma je svojevrsna retrospektiva života rokenrol buntovnika, njegovih ostvarenja, grešaka i snova. Zbog toga ceo koncept neodoljivo podseća na David Bowiea i album „Blackstar”. Ipak, kvalitet muzike je, ako ćemo već porediti, na Dejvidovoj strani.

OCENA: 0.0 out of 5.0 stars

1 Comment

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Remedy – Ethiopian Mountains (2020)

Sledeća priča

My Dying Bride – The Ghost of Orion (2020)

Najnovije iz rubrike Albumi