fbpx

Hatesphere – Reduced to Flesh (2018)

minut čitanja

Švedski melodeath bend Hatesphere objavio je deseti studijski album pod nazivom Reduced to Flesh. Ako inače slušate i volite ovaj bend, volećete i ovo izdanje. Ako ih ne slušate, Reduced to Flesh je idealan način da ih upoznate.

Mi, slušaoci, smo nezahvalna stoka. Za neki bend nam je super što se ne menja. Za neki drugi nam je super što eksperimentiše. Pa ako se bend ne menja, zašto se ne menja? Pa ako inovira zvuk, zašto ga inovira, pobogu, pa bilo je dobro onako! Sve u svemu, nikako nam se ne može udovoljiti.

‌Dok sam slušao novi Hatesphere spakovan na zgodnih 42 minuta, nametnula su mi se dva utiska. Prvo, da je u pitanju album koji je od prve do poslednje sekunde čist Hatesphere, odnosno sve ono što se može očekivati od ovog benda, a to je furiozni, maksimalno ložački melanž melodic death i thrash metala. I drugo, zašto, dođavola nisu malo više unapredili taj svoj prepoznatljivi stil?!

Da budem pošten, ima tu nekih novih sexy detalja, kao što su clean vokali u pesmi Ruled by Domination ili ludački rokerski rif sa epskom solažom u Can of Worms, ali da kao stoka od fana pitam – zašto ne više takvih stvari? Jer momčadija iz Geteborga ima jebenog potencijala da preskoči taj stepenik između kultnog i popularnog, samo im fali da se malo odvoje od sopstvenih kanona i uleteće u metal mejnstrim bučno poput ovna za razvaljivanje vrata.

Reduced to Flesh nije loš album, da ne razumete pogrešno. Ovo je kidanje jedan kroz jedan, ovo je masivni valjak koji ide ka tebi dok vezan ležiš na prašnjavom kolskom putu i nemaš nikakve šanse da se spaseš, ovo je brdo na Koridoru 10 koje se obrušava šta god ti mislio o tome, ovo je švedski metal at his best.

Red brzine, red brejkova, a sve to začinjeno ponekim neočekivanim izletom, to je ukratko Reduced to Flesh. Do vas je da li vam je potrebno više od Hatespherea ili ne. Meni malo jeste. Zato ocena i nije maksimalna.

OCENA: 0.0 out of 5.0 stars

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

The Atlas Moth – Coma Noir (2018)

Sledeća priča

The Prodigy – No Tourists (2018)

Najnovije iz rubrike Albumi