fbpx

Eterično veče uz poljski RIVERSIDE u beogradskom Domu omladine

3 minuta čitanja

Čuveni poljski progresivni rokeri Riverside su sinoć u Beogradu doprineli da solidno popunjen Dom omladine baš uživa u opuštenoj atmosferi, dok su povremeni besni gitarski rifovi delovali kao afrodizijak.   

Riverside su posle šest godina ponovo posetili Srbiju, a njihova prethodna svirka je već nekako postala legendarna. Gomila ljudi prepričava kako je varljiv i prepun bio zemunski klub „Fest” onomad u junu 2013. kada su Poljaci prvi put svirali u Srbiji i napravili sjajnu atmosferu pred oko 200 ljudi. Priznaćete, to je ozbiljna cifra za „Fest”. Sinoć u Domu omladine bilo je nešto više ljudi, oko 250-300, po slobodnoj proceni.

Riverside je početkom marta krenuo na veliku turneju kojom promovišu poslednji album „Wasteland” koji se našao skoro na svim listama najboljih izdanja rok i metal muzike prošle godine. Beograd je bio šesta stanica na turneji, a kvartetu iz Varšave društvo pravi zanimljiv holandski bend Lesoir koji je tačno tri minuta pre 20 časova izašao na binu, polako se nameštao i krenuo zaista brzo i energično. Kasnije, zvuk i nije baš bio toliko temperamentan.

Flauta unosi čudnovatu fluidnost u taj progresivni folk post-rokerski zvuk koji Lesoir proizvodi.

Tri stvari čine Lesoir specifičnim. Ženski vokali nisu baš svakodnevnica na progresivnoj rok sceni. Flauta unosi čudnovatu fluidnost u taj progresivni folk post-rokerski zvuk koji Lesoir proizvodi. Na bini su baš pozitivni i prijatni. Navodno je trebalo da sviraju u Beogradu, ali su napravili neku glupu grešku. Nisu rekli koju (smeh). Muzika ne budi „vau” utisak, ali je najbolji ostavila stvar In the Game koju su svirali negde na sredine koncerta.

Stvar počinje u hičkokovskom mističnom maniru na koji se nadovezuje dobar i masivan rif, a zatim i tonovi flaute koji unose potpunu pometnju. Zaista, čudna stvar, dosta psihodelična, sa puno preokreta i bizarnih prelaza. Kraj pesme je neočekivan – himničan, horski i onako svemirski. Definitivno najkompleksnija stvar koju su Lesoir izveli sinoć u Domu omladine u svom repertoaru od nekih 40 minuta.

Publika je nakratko bila nestrpljiva jer se odužilo čekanje zvezda večeri. Nije bilo strašno kada se setite u koje vreme počinje veći deo koncerata lokalnih bendova (smeh). Jak aplauz je dočekao momke iz Poljske nakon izlaska na binu. Najveću podršku je dobio vokal, basista i kreativna mašina benda Mariusz Duda koji se odmah pohvalilo kako ume da kaže na srpskom: „Dobro veče”. I zaista je veče tako bilo – dobro, ali i eterično.

Riverside je zbilja deo top ešalona moderne progresivne rok i metal scene u svetu uz Porcupine Tree, Lunatic Soul, Votum, Blackfield i Dream Theater. Već su punoletni, sviraju 18 godina i iza sebe imaju sedam studijskih albuma, što uopšte nije malo. Sinoć na drugoj beogradskoj svirci su u svom repertoaru napravili dobar balans između novih i starijih ploča.  Zvuk je bio dobar i jasan, ne toliko preglasan.

Svirka je počela masivnim rifovima i odličnim numerama Acid RainiVale of Tears sa poslednjeg albuma. Duda je bio baš dobar u komunikaciji sa publikom. Odmah na početku je krenuo da motiviše ljude da zajedno pevaju. Iako je na startu bilo stidljivo, već na drugom ponavljanju „Wading through the desert, I am wading through the desert, to the promised land, you burned to the ground” sve postaje bolje. Na kraju gromoglasan aplauz.

U nastavku sledi „Reality Dream” i „Lament” koju dobar deo publike zna i zdušno odobrava prve nežne melodije na gitari. Skroz opuštena atmosfera se svidela i ostalim članovima benda, a posebno klavijaturisti Michal Lapaju koji celo veče nije mogao da skine osmeh sa lica. Momci obećavaju da će doći i sledeće godine i da im je žao što nisu bili toliko dugo u Srbiji. Zanimljivost, i publika i Duda su nekoliko puta tokom svirke grešili u kalkulaciji koliko dugo Riverside nije svirao u Beogradu. Duda kaže pet, a na to mu publika kaže sedam, a stvarno je šest (smeh).

Kada smo već kod Dude, čovek je stvarno virtuoz na bas gitari pored toga što ima veoma zanimljiv ton glasa koji se lepo uklapa sa muzikom koju Riverside stvara. Inače, bas se odlično čuo tokom cele svirke, a posebno na „Saturate Me” i na The Struggle for Survive Me. Bas grandiozno unosi napetost u muzici pa zbog toga i nije toliko smetalo što je gitara na koncertu ipak bila za nijansu „tanja”.

Publika je najbolje reagovala na „Egoist Hedonist”. Svi su tapšali od početka do kraja, đuskali uz malo više elektronske muzičke taktove. Bend je tada dobio najjači aplauz. Ne računam kraj, naročito posle bisa kada su svirali O2 Panic Room i River Down Below kada je publika odlepila i bila baš glasna.

Nekako je najmršaviji utisak ostavila „Wasteland”, dugačka i pomalo dosadnjikava stvar od preko osam minuta koja možda i nije za svirke. Baš se dugo čeka da se nešto desi u pesmi, odnosno da krene onaj „cepački” gitarski deo (smeh). Zaključna ocena. Koncert je bio baš lep, opušten i prava uživancija. Osmeh je bio zagarantovan negde oko ponoći pri izlasku iz Doma omladine na beogradske ulice.

1 Comment

Odgovori korisniku GALERIJA: Riverside u Domu omladine Beograda Odustani od odgovora

Your email address will not be published.

Prethodna priča

ARCHITECTS U PRAGU: Zvezda je rođena i čvrsto drži svoj tron

Sledeća priča

Bečki krkljanac uz SLIPKNOT (VIDEO)

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta