fbpx

Azusa – Loop of Yesterdays (2020)

3 minuta čitanja

Retko ćete čuti bend koji kombinuje brojne forme metal i elemente surf rocka, a još ređe bend koji to radi ovako efektno. Da, Azusa je ovog puta na toj stazi i odradili su posao izuzetno.

Već od prve pesme jasno je da sa ovom ekipom nema zezanja. Furiozne, gotovo thrash metal deonice se u  Memories Of An Old Emotion smenjuju sa lepršavim pesudohavajskim i surf rock tonovima, a kombinacija scream vokala i eteričnih napeva fanstastične Eleni Zafiriadou zaokružuju priču tako da dobijemo jedan prilično avangardan i neuhvatljiv vajb.

U One Too Many Times se Azusa nešto više približavaju Extol nasleđu, ali opet boje priču surf rock zahvatima i mora se priznati da sve to jako pomereno zvuči. U sličnom maniru nadovezuje se i pesma Detach, u kojoj je svoj pečat dao i gost, gitarista Testamenta Alex Skolnick, pogotovo u solaži, dok u Seven Demons Mary pevačica Eleni zvuči kao da je zaposednuta.

Neverovatne pevačke tehnike ove žene su na ovom albumu prilično izdominirale, i ona nam na ovom izdanju dođe kao svojevrstan vodič; elegantno nas sve vreme navodi između napadnih, brzih bas pedala, brutalnih rifova i neuhvatljivih surf rock slojeva kako se ne bismo izgubili u kompleksnosti koja je okosnica albuma Loop of Yesterdays.

Mali predah dobijamo u Monument, koja je možda nešto najbliže pravom hitičnom singlu na ovom albumu. Komplikacija, naravno, ima i ovde, ali u odnosu na ostatak albuma ova pesma je prilično straight forward, sa pamtljivim refrenom i odličnim ritmom.  

Isti je slučaj i sa naslovnom Loop of Yesterdays, koja je zapravo balada, ali tu kategoriju opet uzmite sa rezervom jer ne zaboravite, ovo je Azusa. I u laganoj pesmi sažvakaće vam mozak.

Zanimljivo je da nijedna pesma ne dobacuje do četiri minuta trajanja, a dosta njih se kreće oko minutaže od dva i po minuta. No, ne dajte da vas to zavara, ono što su ovi ljudi u stanju da spakuju u dva i po minuta, neko bi iskoristio za pola albuma.

Rapture Boy, kao najmasivnija pesma na albumuo više nego i jedna druga evocira uspemene na stare radove Extola, pogotovo na pesmu Blood Red Cover. Zašto je ovo bitno, osim što pesmu čini fantastičnom?

PROČITAJTE NAŠ RANIJI INTERVJU SA BENDOM AZUSA NA OVOM LINKU.

Zato što je Extol jedan od najoriginalnijih metal bendova u poslednjih 20-30 godina i imaju način komponovanja i pisanja koji je toliko autentičan da takav pristup jednostavno mora da nastavi da živi i da se multiplicira.

Iako nikada nisu dobili pažnju i pijetet scene kakav zaslužuju, verujem da će se to u budućnosti svakako desiti i da će njihov rad inspirisati mnogo širu lepezu bendova nego što to sada slučaj. Dot tada, vatra mora da se održava.

Nakon Rapture Boy sledi nešto sporija Skull Chamber, koja istovremeno zvuči i zlokobno i optimistično. Teško je objasniti kako je to moguće dok ne preslušate, ali Azusa takve stvari jednostavno radi. Umeju. Kao što umeju i da vas odmah posle takvog jednog eksperimenta uvedu u heavy rokačinu Kill/Destroy opet prepunu neočekivanih obrta.

Finale albuma omeđeno je pesmama Golden Words i Ritual Aching. Obe u srednjem tempu, dosta su zahtevne u aranžmanskom smislu i biće vam potrebno neko vreme da pohvatate šta se tu dešava, ako uopšte i uspete. Ali baš to će biti faktor koji će vas terati da ih slušate iznova i iznova i iznova.

Loop of Yesterdays zvuči kompaktno, kao jedna duga pesma, vrlo progresivna i kompleksna, koji prosto vozi sve vreme i ne da mnogo vremena za predah. Iako super-grupe često umeju da budu prilično loše ideje, sa Azusom to nije slučaj.

Ekipa koju čine članovi Extola, The Dillinger Escape Plana i Sea+Air, već drugi put objavljuju maestralan album i postavljaju lestvicu visoko, ali nažalost samo za sebe, jer još uvek nema nikoga drugog ko bi se drzneo da krene putevima kojim oni putuju.

Kategorija su za sebe. Da li će to biti dobro ili loše za njih, teško je nagađati jer je previše faktora u igri. Ono što, međutim, sigurno znamo je da bi svako ko sebe smatra otvorenim za ekperimente u muzici i spreman je da otkriva nove stvari – trebalo da da šansu ovom bendu.

OCENA: ★★★★★

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Testament – Titans of Creation (2020)

Sledeća priča

Katatonia – City Burials (2020)

Najnovije iz rubrike Albumi