fbpx

Tarja Turunen u SKC-u: Vila iz Finske

minut čitanja

tarjaMesto: SKC, Beograd
Vreme: 27. oktobar 2008.

Tarja Turunen je na beogradskom koncertu pružila maksimum kako u pogledu izvedbe, tako i pogledu komunikacije sa publikom.

Koncert je počeo rafiniranim klavirskim uvodom, da bi se potom začuo i baršunasti glas bivše pevačice Nightwisha. Publika gromoglasno aplaudira i vrišti, iako još ne vidi Tarju Turunen. Od bine je deli velika, bela zavesa, kroz koju se samo nazire njena krhka silueta.

A onda, eksplozija! Zavesa pada, bend je na sceni i počinje veliki niz: Lost Northern Star, My Little Phoenix, Passion And The Opera… gothic na ivici popa, pop na ivici metala. Žanrovi se prepliću, gitara je nerazgovetnija nego što pravila dobrog koncerta nalažu, ali Tarjin vokal nadomešta sve nedostatke.

Publika vrištanjem i aplauzima pozdravlja Tarju i bend. Sledi njen najveći hit I Walk Alone. Posle toga, sa scene se povlače svi osim bubnjara, koji počinje solo tačku. Osim klasičnog sviranja na hiljadu i jedan način, ovaj solo podrazumeva i gotovo cirkuske momente kao što je žongliranje palicama, što izaziva nepodeljeno oduševljenje u publici.

Band se vraća na binu i nastavlja svirku. Tokom jedne pauze, Tarja, koja se inače sve vreme trudi da bude komunikativna i prisna sa publikom, kaže: “Neverovatni ste! Ponekad ne čujem gotovo ništa drugo, osim vas!” Sledi hit Nemo Nightwisha, a onda Tarja predstavlja bend. Violončelista je ostavljen za kraj, nimalo slučajno. Osim predstavljanja, dobija i rođendansku tortu, a rođendansku pesmu peva mu prepuna dvorana SKC-a, uz Tarjinu asistenciju.

Poslednji deo zvaničnog dela koncerta namenjen je obradi hita Poison Alicea Coopera. Stotine grla peva zajedno sa Tarjom, privodeći kraju jedan zabavan i nadasve kvalitetan šou. Posle gotovo sat vremena svirke i nekoliko promena Tarjine toalete, band se povlači.

Sledi dobro poznati ritual: “We want more! We Want More!” skandira publika. Bend se vraća i, na opšte oduševljenje, svira Wishmaster. Šutke se rasplamsavaju dvoranom, furiozna svirka nagoveštava kraj koncerta, koji je, ispostavlja se, namenjen numerama Die Alive i Falling Grace.

Tarja po završetku ne može da sakrije oduševljenje. Dugo se zadržava na sceni, pozdravlja se sa publikom, i klanja se za kraj, zajedno sa bendom.

Dramatični outro označava da je vreme da se publika raziđe. Ljudi sabiraju utiske, koji se svode na dve konstatacije: “predivno peva” ili “predivno izgleda”. Svaka od njih je tačna i obe karakteristike su zaista spojene u jednoj ličnosti, i to toliko jako da nije moguće lako reći šta ima prednost.

Izuzetna pevačica, praćena kvalitetnim bendom i odgovarajućom scenografijom, uz veoma motivisanu publiku, prirodno je rezultiralo odličnim koncertom. SKC je sinoć zaista bio mesto dešavanja nečeg interesantnog i kvalitetnog.

Oni koji su bili, već se hvale okolo. N. M.

*Izveštaj je ranije objavljen na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Alicia Keys u Areni: Šou premija

Sledeća priča

Biohazard u SKC-u: Epidemija šutke

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta