fbpx

Sunshine u SKC-u: Imamo li još energije?

2 minuta čitanja

SUNSHINE SKC 05.06.2009. FOTO Stanislav MilojkovicMesto: SKC, Beograd
Vreme: Petak, 5. jun 2009.

Dva sata svirke je bilo dovoljno da zadovolji apetite publike koja je dobro popunila veliku salu SKC-a i da podseti zašto je ovaj bend nekada bio jedan od najvećih u Srbiji.

Grmljavina i haos tokom nevremena koje je juče oko 20 h zahvatilo Beograd, dva sata kasnije su se, u nešto prijatnijem i artikulisanijem obliku, preselili u Veliku salu SKC-a.

Bez velike pompe, osmočlana postava Sunshina je na binu izašla oko 22 časa i nastup otvorila pesmom Šaban. SKC je prepun, publika skandira, huk je neverovatan. Bane, Cvika i Iskaz tvrdo repuju, svesni teškog zadatka da, posle devet godina koncertnog posta u glavnom gradu (ako izuzmemo prošlogodišnji nastup na Beer Festu), glad publike moraju da utole što kaloričnijim obrokom.

Prošlogodišnji koncert u SKC-u za Dan zaljubljenih je bio otkazan zbog tehničko-organizacionih problema. Pre toga, Sunshine je u Beogradu poslednji put nastupao još davne 2000. godine, kada su tri dana punili prostor u kom su i sinoć svirali. Bila je to ona stara postava, najpopularnija, u kojoj su bili i Staća i Ramirez. Današnja, po energiji samo neznatno zaostaje za slavnim danima.

Priđi mi ti, Žaklina traži sponzora, Troops of Sunshine, Ombre… pokreću masu vrlo lako. Skakanje, šutke, horsko recitovanje tekstova, sve su to oružja koja se upotrebljavaju kako bi se nadoknadile tolike godine.

U publici su se mogli videti srednjoškolci i druge generacije koje su nedavno otkrile težinu lirike Sunshinea, i razumele vreme o kom ona govori. Bilo je i onih koji su Sunshine pratili od samih početaka. Danas je većina njih maskirne pantalone, kačkete, studiranje i gluvarenje u kraju zamenila uglančanim cipelama, dobrim poslom u stranoj firmi i skockanim frizurama.

Zato je logično bilo zapitati se kako će Sunshine zvučati posle određenog vremenskog otklona i u izmenjenom društvenom konteksu, u odnosu na onaj u kojem su porađali svoje eksplicitne pesme.

Tragično ili ne, sinoć se ispostavilo da su teme tih pesama i dalje aktuelne, s tim što je oštrica Sunshine Crewa neznatno otupljena, što je i razumljivo posle dosta godina neaktivnosti. Bane deluje pomalo umorno, sa nemarnim izgledom u fazonu „prolazio sam pored SKC-a, pa rekoh da malo svratim“, ali se ipak svojski trudi da opravda epitet okosnice i kreativne duše Sunshinea.

Bilo da sviraju Zig Zigi, laganu Pretty Boy, mega-hitove Miss J i Misli mene gone, ili žestoku ’91 Preview, Sunshine uspostavljaju odličan kontakt sa publikom, istovremeno prenoseći političke, ali i obične životne poruke.

Osim starih klasika, publika uživa i u nešto manje poznatim, ali opet dovoljno efektnim Fight The Devili Again Gettin’ Wicked. Apsolutni vrhunac regularnog dela koncerta bilo je izvođenje pesme Iza Horizonta, koja svojim upečatljivim stihovima momentalno pokreće jake asocijacije, kao i sećanja na odličan, vrlo mračan spot.

Posle sat i po vremena, Sunshine napušta binu, a na stotine grla viče:. „Bane, vrati se! Bane, vrati se!“. Ritual je ispoštovan. „Imamo još energijeeeeeee?“, pita Bane, a na potvrdan odgovor nije ni morao da čeka. Shipu ga ti meni, pomenuta Again Gettin’ Wicked i ono što je veći deo ljudi čekao cele večeri –Kokane.

Iako se činilo da je ovako efektan bis iscpreo poslednje količine snage iz prisutnih, dok je deo publike već već hrlio ka izlazu i napuštao SKC, ostatak onih najupornijih ponovo su, na opšte iznenađenje, dozvali bend.

Posle dosta vremena, Sunshine se vratio (bar u koncertnom smislu) i opravdao reputaciju odličnog živog benda. Iako ozvučenje u nekim trenucima nije baš bilo na nivou formata događaja, i iako Sunshine nije bio toliko energičan kao karjem 90-ih (što je sasvim razumljivo), nastup u SKC-u je u velikoj meri opravdao očekivanja.

Da li će na ovome ostati, ili će bend na talasu solidne podrške biti aktivniji u narednom periodu, ostaje da se vidi. Sinoćni koncert bi mogao da bude dobra inicijalna kapisla za češće pojavljivanje benda u javnosti. N. M.

*NAPOMENA: Izveštaj je ranije objavljen na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

NAJAVA: Death veterani Pestilence u Beogradu 30. aprila

Sledeća priča

Svi na pod! u KC Gradu: Bas diktator

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta