fbpx

Sepultura u DOB-u: Živi, zdravi i vrlo besni

3 minuta čitanja

01Sepultura nije Sepultura bez braće Cavalera, naročito bez Maxa, vele mnogi. I to mišljenje je u redu, mnogi nikada nisu uspeli da prihvate personalne promene u legendarnom brazilskom bendu. Ali, samo oni su na gubitku, jer se Sepultura posle Maxa Cavalere sa kolena podigla na noge i danas šutira dupeta svom snagom.

Hektolitri znoja proliveni su u petak u Domu omladine. I to ne bez razloga. Sepultura se dotakla najrazličitijih faza svog rada, za koji su uvek bile karakteristične dve stvari – energija i dobar rif. Počeli su prilično kasno, negde oko 23 sata, a cela fešta je inače startovala u 19:30, kada je nastupila prva predgrupa.

Četiri manje poznata sastava (Make Me A Donut, Dienamic, Guardians of Time i Fuel For Disaster) nastupila su pred razočaravajuće praznom salom Amerikana. Možda je to i malo prevelik broj predgrupa. Dva su sasvim dovoljna, naročito kada su relativno anonimni i kada su male šanse da imaju nekakvu bazu fanovu. Jer, u Srbiji, da se ne lažemo, pravu bazu fanova nemaju ni mnogo veći bendovi.sepultura-dob-foto-filip-andrejevic-42

Amerikana se napunila tek nešto pre 23 sata i to opet ne toliko koliko bi možda bilo očekivano, ali je poseta svejedno bila sasvim solidna. Brazilci na čelu sa upečatljivim Derikom Grinom odmah udaraju žestoko numerom The Vatican, a potom i fenomenalnom Kairos sa istoimenog albuma.

Iako su u eri albuma Against pomalo lutali između hardcore zahvata (naravno, slažemo se da HC nikada nije bio stran Brazilcima) i različitim eksperimentima poput numere Kamaitachi, kasnije su se sve više i više vraćali thrash metalu, modernizovanom i osveženom. Nije to onaj klasični thrash već thrash metal sastava koji iza sebe ima iskustvo dugo 30 godina. I to su pokazali najbolje upravo albumi Kairos i aktuelni The Mediator Between Head And Hands Must Be The Heart.

Sledi kratak povratak u nešto dalju prošlost numerom Propaganda, pa omaž pomenutom aktuelnom albumu kroz numere Impending Doom i Manipulation of Tragedy.

Publika dobro reaguje iako je nešto mirnija kada su u pitanju nove pesme, što je ono tipično prokletstvo novijih radova u odnosu na stare, sto puta preslušane i upijene do srži.sepultura-dob-foto-filip-andrejevic-43

Zato Sepultura pravi kombo matorijih pesama, pa dobijamo u paketu Dusted, Attitude, Dead Embryonic Cells i Biotech is Godzilla. Momci zaista izgaraju na sceni. Dok Grin odaje utisak gigantskog, besnog i vrlo opasnog božanstva iz neke daleke prošlosti, a basista Paolo Jr. fura imidž u fazonu Buzza Osbornea (Melvins), gitarista Andreas Kisser se ne menja. I dalje je to onaj simpatični čupavac u brazilskom dresu koji daje sve od sebe u svakoj prilici. Kod njega tezgarenja nema. Raspoložen je, komunicira sa publikom, malo nas i podjebava zato što smo izgubili 1:0 od Brazila, ali je sve to u službi sjajnog raspoloženja kojeg, iskreni da budemo, ni inače ne manjka.

Do kraja nas očekuju i pesme Policia (lično sam posle ovoga mirne duše mogao da odem), pa legendarna Territory, te Arise i Refuse/Resist. Sve sami podsetnici zašto je ovaj bend velik, zašto je jedan od najvećih, zašto ti je vilica početkom polovinom devedesetih ispala na patos kad si prvi put čuo Roots Bloody Roots i zašto treba ceniti svaki jebeni eksperiment koji im je tokom svih tih decenija pao na pamet. Uporedite samo početke Sepulture sa hardcore stilom na Chaos AD ili tribalnim eksperimentisanjem na Rootsu, pa sve to sa ovim što danas rade i shvatićete koliko je zapravo bogatstvo taj bend.sepultura-dob-foto-filip-andrejevic-64

Za sam kraj, za bis, ostavljene su Trauma of War, Ratamahatta i, naravno, Roots Bloody Roots, numera koja je slavu doživela i van metal krugova. I da želiš još, od ovoga nekako nije ni potrebno više. Sjajno zaokruženih sat i dvadeset minuta, sjajno ozvučenje, odlično raspoložen bend i isto tako raspoložena publika…sve u svemu, jedan nastup kojem se ništa ne da ni dodati ni oduzeti.

Ko ne evoluira, umire. Sepultura je to shvatila na vreme. Iako mnogi tu evoluciju nisu kapirali, iako su mnogi želeli još jedan Roots, Beneath The Remains ili Chaos AD, Brazilci se na to nisu mnogo obazirali. Zato su još uvek ovde sa nama, taman toliko dobri, energični i predani da su svetlosnim godinama ispred mnogih posrnulih i vidno umornih kolega. 

FOTO: Filip Andrejević/Više fotografija možete pogledati na sajtu Svetgitara.com

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

1 Comment

Odgovori korisniku Milos Odustani od odgovora

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Pestilence u DOB-u: Legendarni i umorni

Sledeća priča

Queens of the Stone Age na Exitu: Stoner je velik

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta