fbpx

Polyester Shock – Soba 304 (2009)

minut čitanja

pshocksobaBeogradski rockeri na drugom albumu hodaju stazama koje su utabali na debi albumu. Pametno ili ne?

U pauzama kad ne deli lekcije o veri, Bogu i urbanosti i kada ne maltretira publiku na koncertima (kao na Jelen Liveu pre dve godine), Cane peva u Brejkersima. Nije da njihova novija izdanja pucaju od originalnosti, ali sa druge strane, to su Brejkersi, oni su taj original, pa ko voli-voli.

U međuvremenu, ukoliko smatrate da oni nisu diskografski aktivni onoliko koliko bi trebalo da budu (poslednji album izašao 2007. godine), s vremena na vreme možete obratiti pažnju na neki od bendova mlađe generacije za koje se ne može baš reći da su generički, ali koji su nadahnuti upravo Partibrejkersima.

Polyester Shock se mogu svrstati u ovu kategoriju, s tim što treba napomenuti da se prilično oslanjaju i na rani rock ’n’ roll i punk, što, opet, nije neka ekskluziva, ali bar koliko-toliko doprinosi autentičnosti njihovog zvuka, sprečavajući slušaoca da uz njihovo ime stavi i epitet „čistog Partibrejkers rip-off-a“.

Album Soba 304 (postavljeno za besplatan download na MySpace stranici benda), ne donosi ništa novo ni u odnosu na debi Stereo (2007), ali ni u odnosu na aktuelnu rock ponudu. Bend i dalje mućka iste sastojke koje je koristio na prethodniku, ne uspevajući da napravi iole veći otklon koji bi označio bar minimalnu evoluciju.

Štaviše, moglo bi se reći da Polyester Shock nisu uspeli da nadmaše svoj prvenac u pogledu efektnosti numera.

Negde u trouglu između Partibrejkersa, ŽenaKesa i Gangbangersa, Polyester Shock se gubi u poplavi poznatih rifova, neinventivnih aranžmana i, naročito, banalnih tekstova. Nije da je priče koje oni pričaju moguće ispričati hajdegerovskim diskursom, niti je to potrebno, ali odsustvo svake volje za originalnošću ili, daleko bilo, eventualnom duhovitošću, u tekstovima je i te kako osetno. Oni su i najveća boljka ovog albuma, odnosno segment na kojem bend definitivno mora da radi.

Sa druge strane, ovde ima i pesama sa očiglednim hit potencijalom (Ogledalo, ’90, Soba 304…) i dopadljive svirke, što sa velikom izvesnošću garantuje dobar provod na koncertima i žurkama.

Ipak, to nije dovoljno za utisak bolji od onog koji smo imali prilikom preslušavanja debi albuma pre dve godine. N. M.

OCENA: 0.0 out of 5.0 stars

*Recenzija je ranije objavljena na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Disarmonia Mundi – Isolation Game (2009)

Sledeća priča

Fear Factory – Mechanize (2010)

Najnovije iz rubrike Albumi