fbpx

Orphaned Land: Budite ratnici svetlosti!

7 minuta čitanja

Orphaned Land 2009Iako novi, dugoočekivani album izraelskog ethno/progressive/death metal sastava Orphaned Land u većem delu sveta izlazi upravo danas, mnogo toga je sa izdanja nazvanog The Never Ending Way of ORWarriOR legalnim, ali i onim drugim putevima moglo biti čuto već nekih mesec dana unazad. Utisci se tek kristališu, ali je već sada izvesno da će novi OL album uzdrmati metal komunu i podići veliku prašinu.

Rasprave u javnosti se već zahuktavaju. Dok su na jednoj strani oni koji su oduševljeni ovim osamdesetominutnim konceptualnim epom, na drugoj su oni koji se i dalje kunu u masterpiece Izraelaca, album Mabool iz 2004. godine, kao delo koje neće biti prevaziđeno još dugo vremena. Ono što je zajedničko i jednoj i drugoj struji je vidljiva doza opreza, što uopšte ne čudi ako imamo u vidu da je The Never Ending Way of ORWarriOR već sada okarakterisan kao ekstremno kompleksno izdanje čija konzumacija zahteva dosta vremena i koncentracije. Album je već objavljen u Izraelu i Nemačkoj, a gitarista OL-a Matti Svatizky ne želi previše da priča o novom albumu jer, kako kaže, ipak želi da pusti slušaoce da ga sami otkriju.  

“Reći ću samo da je ovaj album drugačiji i raskošniji od svega što smo do sada uradili. Kada ga slušaš, ne podseća te ni na jedan naš raniji album. Možeš i dalje čuti da to jeste Orphaned Land, ali je taj Orphaned Land sada potpuno drugačiji od onog ranijeg. Možeš naći neke generalne sličnosti, kao što su etno zvuci Srednjeg Istoka, ali je pravac i način njihovog korišćenja drugačiji nego do sada. Zato je ovo nova etapa za sve nas i zato mislim da je ORWarriOR naše ubedljivo najbolje izdanje do sada.”

– Ovo je drugi OL album koji je u potpunosti konceptualan. Mabool je bio fokusiran na priču o Nojevoj barci, potopu i neizbežnoj priči o prepletenosti hrišćanstva, judaizma i islama. O čemu govori The Never Ending Way of ORWarriOR?

Naše teme se uvek vrte oko spiritualnosti, što je i sada slučaj. Religiju uvek posmatramo sa spiritualne strane i nijednu religiju ne posmatramo kao bolju u odnosu na ostale, naprotiv. Trudimo se da ohrabrujemo ljude da sagledaju lepotu različitih kultura i različitosti svake religije i nacije. Cela naša priča dolazi iz jednog ugla posmatranja koji je objektivan, ili se bar mi trudimo da bude. Tako je bilo i ranije, a na novom albumu nastavljamo da pratimo tu liniju.

ol02

– Koliko ste vi zapravo religiozni? Vidimo da se Orphaned Land dosta bavi religijom ali može li se zaista nazvati religiznim bendom?

Orphaned Land nije religiozan bend. Mi smo Jevreji, ali nismo konzervativni, živimo prilično liberalnim životom, bez ikakvih obaveza prema tradiciji. Jedemo ono što želimo, u sinagoge ne idemo gotovo uopšte (izuzev u slučajevima kada smo snimali neke deonice za albume) (smeh). Mi smo pre svega spiritualni ljudi, verujemo u moć i volju samog čoveka, pojedinca. Takođe se trudimo da poštujemo sve vrste verovanja i da nađemo lepotu u njima. Odatle potiče i naša želja da ubedimo ljude da treba da budu tolerantni prema drugačijim opcijama.

– Na ORWarriORu ste radili sa Stevenom Vilsonom, liderom benda Porcupine Tree. Koliko je on uspeo da unapredi OL zvuk i kako uopšte izgleda saradnja sa jednim od trenutno najznačajnijih autora i producenata?

Steven je sjajan čovek i prijatelj. Obožavamo njegov rad i zaista je velika čast raditi sa njim. On provodi dosta vremena u Izraelu radeći na svom projektu Blackfield, a mi smo  ga upoznali jednom prilikom dok je bio ovde. Prvobitni plan je bio da on producira ceo album, ali na kraju ipak nije mogao da dođe i to uradi, već je radio samo konačni mix. Steven je sjajan umetnik, praktično se sve što on uzme pod svoju ruku, pretvori u zlato. Njegov rad na našem albumu je bio zaista fantastičan i nadamo se da ćemo i u budućnosti biti u prilici da sarađujemo sa njim.

– Ranije su mnogi metal fanovi egzotičnim smatrali već i samu činjenicu da dolazite iz Izraela, o muzici da i ne govorimo. Šta ti misliš o toj vašoj unikatnosti? Odakle ona zapravo dolazi?

Matti: Mislim da je činjenica da dolazimo iz Izraela sada manje važna nego što je to ranije bio slučaj. Kada smo ’92. godine formirali bend, svirali smo klasični death metal i lično sam mislio da ćemo moći da uspemo sa tim stilom. Međutim, vremenom sam shvatio da u vezi sa nama kao death metal bendom nema ničeg egzotičnog, jer je čak i u Izraelu bilo mnogo onih koji su radili sličnu muziku. Mislim da smo velikim radom na kraju ipak uspeli da svetu pružimo nešto što ima drugačiju aromu, nešto što recimo američki ili evropski bendovi ne mogu, jer mi jednostavno to NEŠTO nosimo u sebi. U tom smislu, činjenica da dolazimo iz Izraela se može smatrati egzotičnom.

– U mnogim zemljama metal bendovi imaju problema sa cenzurom. Videli smo šta se desilo Rammsteinu u njihovoj rodnoj Nemačkoj. Kakva je situacija po tom pitanju u Izraelu?

U Izraelu nemamo nekih posebnih problema sa cenzurom, jer je ovo ipak prilično liberalna zemlja, možda ne onoliko liberalna koliko bismo mi želeli da bude, ali ipak prilično liberalna. Mediji i pravni sistem će uvek imati svoje pragove tolerancije prema uvredljivim sadržajima, ali se metal ovde ne smatra uvredom po bilo koga, naprotiv, tako da mi nemamo nikakvih problema sa cenzurom. Što se tiče problema sa kojima se scena generalno susreće, najveći problem je izolovanost Izraela, koji je okružen zemljama sa kojima nismo baš u prijateljskim odnosima, tako da je vrlo teško napraviti neki širi proboj.

– Vrlo je upadljiva pažnja koju posvećujete vizuelnom identitetu. Koliko je taj segment danas važan za jedan metal bend?

Imidž benda je jako važan za uspeh benda i za mišljenje koje će u javnosti biti formirano o njemu. Ako bi se nekoliko baba popelo na scenu i uzelo da svira neku razbijačku muziku, sumnjam da bi neko bio zainteresovan da ode na takav concert. Kada sam bio klinac i počinjao da slušam metal, vizuelni deo nastupa je u potpunosti bio u službi naglašavanja muzičkog aspekta. Na taj način je pojačavana magija koja je okruživala muziku-duge kose, crna garderoba, kožne jakne i ostale stvari, sve je to imalo jedan cilj-da naglasi muziku. Kada odeš u dobar restoran, važno je i kako će ti poslužiti i servirati hranu, kako će sve to vizuelno izgledati, jer će ti tada i sam obrok biti ukusniji. Zato je za Orphaned Land estetski segment jako važan. Što je on bolji, to će publika više uživati i u našoj muzici.

ol03

– Intereantna je priča o cover artu za ORWarriOR. Usred digitalne ere vi ste se odlučili za cover rađen kaligrafskom tehnikom, bez ijedne jedine digitalne slike. Reci nam nešto više o tome.

Cover Art su nam radili umetnici Native i Zen Two. Upoznali smo se sa njima i njihovim radovima i sve to nam se jako dopalo. Kaligrafija koju su uradili za nas sadrži simbole i elemente iz različitih religija i kultura i reprezentuje teme kojima se Orphaned Land bavi na albumu. Cover za Mabool je takođe rađen rukom, ali je ovaj novi mnogo prirodniji i minimalistički orijentisan, s tim što je takođe efektan i uprkos minimalizmu ne gubi na intenzitetu.

– Koji je tvoj omiljeni OL cover?

Teško je izabrati najbolji cover od naših dosadašnjih. Sahara, prvi album, ima cover koji predstavlja jednu džamiju u Turskoj koja se zove “Plava džamija”. Bilo je zaista interesantno iskustvo posetiti je, toliko da smo je stavili na omot albuma. Norra Alila cover je radio jedan naš prijatelj, to je takođe bio jako dobar omot, a Mabool je radio jedan umetnik koji je nacrtao talas Velikog Potopa, inspirisan pričom o Nojevoj barci, što je i bila tema celog albuma. Ipak, mislim da je cover art za naš poslednji album najbolji do sada, ali ako me budeš pitao ovo kroz koju godinu, nisam siguran da ću ti dati isti odgovor (smeh).

– Šta se sluša u OL taboru ovih dana? Sudeći samo prema vašim aktivnostima na Facebooku, reklo bi se da nemate baš puno slobodnog vremena, zbog promocije i ostalih stvari vezanih za album?

Upravo tako. Da budem iskren, ne sećam se kada sam zaista muziku slušao sa uživanjem u poslednje vreme. Tokom prethodnih nekoliko godina radili smo prilično na novom albumu, a ja sam recimo sve slobodno vreme koristio da diplomiram na fakultetu. Jedino vreme kada sam mogao da slušam muziku bilo je tokom vožnje autom, a i tada sam uglavnom slušao radio. Moji omiljeni albumi nisu uvek metal albumi, a jedan od omiljenih bendova su mi, recimo, RHCP. Za njih uvek nađem malo vremena.

ol04

– Kobi Farhi (pevač) završava i svoju prvu knjigu pod nazivom “Tango Between God And Satan”. Jesi li upućen u tematiku? Čime se Kobi bavi u njoj?

Da, Kobi uveliko radi na njoj i to je zbirka priča inspirisanih istinitim, realnim situacijama. Mnoge od njih imaju veze sa bendom i iskustvima svih nas, prvenstveno iskustvima sa putovanja i turneja. Zapravo mislim da je Kobi tu knjigu već završio ili je u finalnoj fazi pisanja, tako da očekujemo da se uskoro pojavi. Biće interesantno.  

– Koji su dalji planovi? Kada započinjete sa turnejma i ostalim nastupima?

Već imamo nekoliko zakazanih koncerata, a uskoro će biti utvrđeni i termini za evropsku i američku turneju. Nekoliko datuma već možete naći na našem sajtu, a iz dana u dan će ih biti sve više. Ovog leta ćemo svirati i na dosta festivala, recimo na Wackenu u Nemačkoj, koji ima fantastičan line-up ove godine.

ol05

– Kakve su šanse da Orphaned Land vidimo u punom sastavu, sa horovima orkestrom i Schlomit Levi? Pretpostavljam da bi to bilo prilično skupo, ali da li ste o tome možda razgovarali sa vašim izdavačem?

Shlomit nastupa sa nama na svim koncertima u Izraelu. Kada sviramo van Izraela, nije uvek jeftino povesti je sa nama, ali koristimo svaku priliku koju možemo. Što se tiče horova i orkestra, i to smo radili u Izraelu, ali je sve to malo problematično organizovati za ostale nastupe. Planiramo uskoro da snimimo live DVD na kojem će se naći neki interesantni aranžmani, koji će sigurno zadovoljiti apetite publike u pogledu propratnih stvari kao što su orkestri i slično. Samo budite strpljivi i potrudićemo da vas koliko-toliko zadovoljimo.

– Pre nekoliko godina nastupali ste u Srbiji, kao predgrupa Paradise Lostu. Da li vam se dopao Balkan i možemo li vas očekivati ponovo u Beogradu?

Balkan je sjajan. Uvek je veliko uživanje biti tamo, ljudi su veoma topli, a publika je zaista odlična. Bili smo zatečeni kada nas je masa u Beogradu zvala na bis, iako smo bili predgrupa. Balkanski narodi me po mentalitetu i prirodi vrlo podsećaju na Izraelce, tako da se nadam da ćemo opet doći da sviramo dobru muziku za sve vas. Nastavite da budete ratnici svetlosti i dobro se zabavljajte! N. M.

*Intervju je ranije objavljen u magazinu BalkanRock

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Kellermensch: Kada Waits svira metal

Sledeća priča

Siddharta: Za promene je potreban slobodan um

Najnovije iz rubrike Intervjui