fbpx

Lenny Kravitz u Areni: Rituali i opsesije

2 minuta čitanja

lenny 01

Mesto: Arena Beograd
Vreme: 24. jul 2008.

Odličan koncert, oduševljena publika. Miks starih i novih numera, dobra svirka i neposredan Lennyjev kontakt s publikom obeležili su sinoćni događaj u najvećoj beogradskoj hali.

Nakon predgrupe Nevernih Beba, svetla su se ugasila u pola deset. Puna Arena počinje da bruji, a onda na scenu izlaze njih sedmorica, hvataju se instrumenata. A odmah potom i on, elegantno odeven, sa naočarima. Devojke vrište li, vrište. Posle kraćeg uvoda, kreće Love Revolution sa istoimenog poslednjeg albuma. Posle nje eksplozivnog početka, bend mlako nastavlja sa Always on the Run i Dig In. Kao da se još zagrevaju.

Niže se nekoliko novih pesama, zatim dirljiva Be, sa debija Let Love Rule. Uprkos trominutnoj studijskoj verziji, ekipa uspeva da znatno razvuče pesmu. Svi se gibaju u sporom ritmu. Emotivni set se nastavlja: Stillnes of Heart, I’ll be Waiting; Lenny seda za klavir i prebira po dirkama; sve je u znaku muško-ženskih odnosa, Kravitzove opsesije.

Sledi American Woman, Lenny se sve vreme kreće po sceni, zavodljivo pleše. Gitarista Craig Ross, verni Lennyjev pratilac već niz godina, malo-malo pa se upusti u raspojasane višeminutne solaže. Publika uživa, svi igraju, kako već ko ume, duvačka sekcija podvlači rok-fank-soul izraz na način kome retko ko u Areni može da odoli.

U jednom trenutku, bend se povlači sa scene, a pred publikom ostaje samo bubnjar. Započinje solo tačku, najpre smireno i tiho, a onda naglo eksplodira. Ritmovi se razležu halom, publika tapše, navija, sve dok bubnjar odjednom ne izbaci palice iz ruku – kraj je tačke.

lenny 02

Bend se vraća na scenu i započinje prepoznatljivi rif za Fly Away; svi se kreću osećajući da je finale blizu. Potom se krug zatvara sa Love Revolution. Tokom dinamičnog instrumentala, Lenny silazi sa bine i zalazi u publiku, svirka na bini se nastavlja. Zgodni melez se posle toga vraća ka bendu, dovršava instrumental, potom se svi povlače sa bine. Gase se svetla, publika počinje da biva bolno bučna. Dobro poznati ritual.

Oni u parteru skandiraju Lennyjevo ime, dok publika na tribinama počinje nogama da lupa o šuplji pod ispod sebe. Raspoložen i nasmejan, Lenny se ritualno vraća na binu. Kaže „Budite tihi sada, želim nešto da vam kažem. Tri, dva, jedan!“ i počinje sa Are You Gonna Go My Way za sam kraj! Publika sjajno reaguje, mnogo je onih koji su iščekivali samo ovaj trenutak. Sjajan način da se okonča jedno divno veče. Po završetku, Lenny ostavlja gitaru, prilazi jednom kraju bine; klekne i pokloni se publici, zatim ode i na drugi kraj i učini to isto.

„Izaći ću u grad večeras. Vidimo se tamo!“

Uprkos povremenom razvodnjavanju koncerta beskrajnim instrumentalnim pasažima, Lenny Kravitz je tokom više od dva sata pokazao zašto toliko dugo opstaje na sceni: harizma, vizuelno i zvučno besprekoran nastup, odlična komunikacija sa publikom, poneki propovednički govor i naglašena doza seksualnosti – sve su to elementi koje Lenny koristi da zavede publiku i napravi šou kakav se ne zaboravlja lako. N.M.

*Izveštaj je ranije objavljen na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Bad Copy u SKC-u: Uno, due, tre…kraj!

Sledeća priča

Tuborg Green Beat 08: Bez vrhunca

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta