fbpx

God is an Astronaut u Božidarcu: Energija beskraja

2 minuta čitanja

08Oko nas žive te neke paralelne Srbije, kojih često nismo ni svesni, ne znamo ni da postoje. Ugušeni kulturološkim smećem koje nas svakodnevno zatrpava sa svih strana, ponekad nam promaknu neke sjajne stvari.

Jedan od tih paralelnih svetova napunio je Božidarac da bi prisustvovao koncertu irskog sastava God is an Astronaut. Bila je to magična noć.22

Za uvod su bili zaduženi Ana Never, subotički post-rock sastav koji je aktivan od 2002. godine. Uspeo sam, nažalost, da propustim njihov nastup, ali vredi pomenuti da je reč ako ne o prvom, a ono sigurno jednom od prvih bendova ove žanrovske orijentacije u Srbiji i da su i više nego vredni slušanja.02

Već nešto pre deset, Božidarac je bio pun. Dakle, koncert irskog POST-ROCK benda, za koje ulaznica nije baš bila džabaka (1400 dinara, 1600 na dan koncerta), privukao je za naše uslove priličan broj ljudi. Vrlo šarenih, alternativnih ljudi.

A Irci su se na sceni pojavili oko 22 sata. Pozdravljaju publiku sa „Dobro veče, kako ste?“ i nastup započinju numerom Weightless sa aktuelnog albuma Origins. Usledile su Transmissions i All is violent, all is bright, praćene oduševljenim aplauzima i gotovo ushićenjem prisutnih. Jer, GIAA su jedan od onih bendova koji te momentalno povedu na putovanje. Lično, oduvek mi je njihova muzika bila metafora za prostranstvo, veliko i nepregledno, fizičko, mentalno, emotivno, kakvo god hoćete. Prostranstvo koje je na ratnoj nozi sa svim ograničenjima i koje se, poput svemira, širi posle svakog praska melodije ili rifa ovog benda.04

Niko kao oni ne ume da niže emociju na emociju, a da istovremeno odašilja neverovatne količine energije. Ne beže od distorzija. Valjda ih zato, između ostalih i vole metalci koji su u nekom trenutku shvatili koliko je glupava ta klinačka principijelnost koju furaju i koliko je muzika više od toga.

Momci dalje sviraju Echoes, Fragile…a onda dolaze i do Forever Lost. Ako se ja pitam, nešto najbolje što su ikada snimili, mada je u suštini nezahvalno izdvajati bilo šta iz njihovog nadrealno dobrog opusa. Nadovezuju se sa Fire Flies and Empty Skies. U publici kreće crowd surfing, klavijaturista i gitarista Jamie Dean u jednom trenutku nečijim telefonom fotografiše publiku i inače je komunikacija između benda i publike vrlo spontana i, sa njihove strane iskrena, reklo bi se.06

Svirka se bliži kraju, smenjuju se melodije, gitarski „zidovi“ i elektronski pasaži, a tu su tek povremeno i vokali, s tim što kod njih vokali ne podrazumevaju nužno pevanje, već pre korišćenje glasa kao dodatnog instrumenta.15

Nešto više od sat i po vremena je trajalo OVO. Da, uobičajen naziv je „koncert“, ali je katarzičnost događaja je bila takva da je ovo definitivno bilo više od koncerta. Još jedna recka životne lepote na polutrulom drvetu stvarnosti. Pa ko se potpisao, potpisao se. 

POGLEDAJTE JOŠ FOTOGRAFIJA SA OVOG DOGAĐAJA U GALERIJI: 

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

1 Comment

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Amorphis u DOB-u: Nordijska toplina

Sledeća priča

Pestilence u DOB-u: Legendarni i umorni

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta