fbpx

Diskreet – Engage the Mechanicality (2010)

2 minuta čitanja

diskreetDobrog i beskompromisnog death metala danas je vrlo malo, što je poražavajuće, uzmemo li u obzir enorman broj mladih bendova koji se danas bave ovim podžanrom.

Može se reći da su na tom planu verovatno najviše (ukoliko govorimo o mladim bendovima) uradili Job For A Cowboy i Aborted, a tu su negde i furiozni (mada više math orijentisani) Ion Dissonance i Psycroptic, dok glavne konce u rukama i dalje drže matorci Nile, Malevolent Creation, Cannibal Corpse, Asphyx, Immolation i još nekoliko drugih bendova.

Diskreet je zasigurno jedan od bendova koje možemo svrstati u kategoriju onih potcenjenih, bendova čiji su popularnost i kredibilitet vrlo inkopatibilni sa evidentnom kreativnošću i zavidnim muzičkim umećem kojim ekipa iz Topeke (USA) raspolaže.

Iako postoje već desetak godina, Diskreet su do sada uspeli da izdaju svega dva izdanja; EP pod nazivom Infernal Rise svetlost dana ugledao je 2007, a tri godine kasnije dolazi full-lenght Engage The Mechanicality i to za englesku izdavačku kuću Siege of Amida Records, što je krajnje čudno imamo li u vidu da Amerika ima tradicionalno jaku death metal scenu pa samim tim i izdavačke kuće zainteresovane za izdavanje albuma ovog usmerenja.

Diskreet na Engage the Mechanicalityju kroz jedanaest numera uspevaju da osveže stare death metal matrice (uzete prvenstveno iz Immolation i Origin kuhinje) i u njih inkorporiraju elemente tipične za math/chaotic orijentisani death metal (koji su, pak, u slučaju Diskreeta vrlo vešto i nenametljivo upakovani), a zatim sve to zaokruže i jednom vrlo specifičnom, gotovo opskurnom atmosferom.  Američka petorka se ne libi opakih solaža (koje vuku na određenu epic stranu), ali ni furioznih blast beat deonica; duple bas pedale na slušaoca se obrušavaju do granica izdržljivosti, ali Deskreet ni jednog trenutka ne dozvoljavaju sebi da upadnu u bilo kakvu kakofoniju ili eventualno rasipanje zvuka.

Konstrukcije i aranžmani pesama su jezivo precizni, uostalom, zamislite da se bolesno pedantnom Nileu omakne poneka Ion Dissonance ili The Red Chord deonica, pa ćete delimično biti na tragu toga kako zvuči Engage The Mechanicality. Kombinacija growl i scream vokala takođe je sjajno izbalansirana, bez neke posebne želje da se ide u što veći ekstrem na tom planu (što je zamka u koju zapadnu mnogi death metal bendovi), drugim rečima, ovde nema njištanja i takozvanih „svinjskih“ vokala, već imamo sasvim „pristojne“ scream i growl vokale koji su dovoljno upečatljivi, ali ne i iritantni (kod mnogih sastava te dve odlike vokala podrazumevaju jedna drugu).

U dosadašnjem delu godine ovo je svakako jedno od zanimljivijih death metal izdanja na koje vredi obratiti pažnju. Ono što može biti problem jeste odsustvo bilo kakvog agresivnijeg marketinga (Siege of Amida izdaje i bendove Armed For Apocalypse, The Breathing Process, Viatrophy, ali je ipak reč o maloj izdavačkoj kući sa skromnim budžetom), stvari su koje nikako ne idu na ruku bendu, s obzirom da u rukama imaju jedno, slobodno se može reći, nadprosečno izdanje. Koliko će Engage The Mechanicality ipak uspeti da se alternativnim kanalima probije do publike, ostaje da se vidi, ali onog trenutka kada se zavrti u važem plejeru, izvesno je da ga neće tako lako napustiti.

OCENA: 0.0 out of 5.0 stars

*Recenzija je ranije objavljena u magazinu BalkanRock

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

HIM – Screamworks: Love in Theory And Practice (2010)

Sledeća priča

White Lies – Ritual (2010)

Najnovije iz rubrike Albumi