fbpx

Disarmonia Mundi: Cenzura je dokaz gluposti

6 minuta čitanja

dm01The Isolation Game, novi album italijanskog modern extreme metal sastava Disarmonia Mundi, zvanično se pojavio pre petnaestak dana. Muzički žešći nego ikada do sada, tekstualno angažovaniji od svih ranijih izdanja, ovaj album napušta melodično polje i introspektivnu liriku i zapućuje se na teritorije koje su za članove benda nepoznate jednako koliko i za njihove fanove. Ono što je i dalje isto je postava – Claudio Ravinale i Etorre Rigotti, kao jezgro ovog projekta, i dalje imaju podršku Bjorn “Speed” Strida, alfe i omege švedskog Soilworka.

Da su stvarali tokom sedamdesetih godina, Disarmonia Mundi bi verovatno bili ljuti pankeri, a Claudio Ravinale, tekstopisac i pevač ovog benda objašnjava šta se to u međuvremenu promenilo i zašto je Disarmonia Mundi danas žešća i opakija nego ranije, u dobu kada mnogo muzičari i bendovi idu u sasvim suprotnom pravcu.

– Hajde da odmah na početku konstatujemo – The Isolation Game je mnogo intenzivniji, žešći i tvrđi od Mind Tricks-a. Kako se to desilo? Mnogi bendovi danas umekšavaju svoj zvuk, a vi postajete sve teži?

Upravo tako, nova ploča sadrži najbrutalniju muziku koju smo ikada snimili i to je nešto što nas zaista čini ponosnim u ovom trenutku. Kao što si rekao, mnogi bendovi postaju sve blaži u svom pristupu i time praktično prodaju svoj identitet i što u krajnoj liniji često dovodi I do gubitka fanova fanove. Mi smo želeli da idemo u drugom pravcu i ostanemo dosledni zvuku koji volimo i osećamo. Muzika koju sviraš najpre treba da dolazi iz srca i onoga što osećaš u trenutku dok pišeš pesme. Zato bi bilo potpuno nefer da smo sada snimili mekanu ploču, jer ništa od onoga što smo pisali u poslednje vreme nije blago i previše melodično. Imali smo ogromnu količinu energije i jednostavno smo je pretočili u pesme. To je razlog zašto novi album zvuči tako brutalno.

dm02

– Šta je, po tvom mišljenju, najznačajnije i najinteresantnije kod novog albuma? Šta bi to trebalo da nekoga natera da uđe u prodavnicu i kupi ga i koje su generalno razlike između njega i prethodnih albuma?

Stvar je vrlo jednostavna-nove pesme su nešto najbolje što smo do sada uradili. Naravno, daleko od toga das u raniji albumi bili loši, ali svakako zvuče manje žestoko od novog albuma. Vremenom smo naučili da pišemo bolje pesme i da ih bolje odsviramo, naravno. Ovo je ultimativna Disarmonia Mundi ploča i daleko je iznad svega što smo ranije uradili.

– Disarmonia Mundi svira neku vrstu modernog melodeath/extreme metala. Šta se dešava sa melodeathom danas i u kojim će se, po tvom mišljenju, pravcima on razvijati u budućnosti?

Iskreno, zabole me za melodeath. Ne znam čak ni šta to tačno znači. Našu muziku nazivam ekstremnim metalom i to je to. Disarmonia Mundi svira nešto što bi se moglo opisati kao ekstremna verzija klasičnog heavy metala, te zato baš i ne mogu da kažem mnogo o tome šta je melodeath danas jer Dsarmoniu ne vidim kao melodeath bend. Ono što vidim je previše bezveznih bendova okolo, bendova koji sviraju katastrofalnu muziku, I, sa druge strane, svega nekoliko onih dobrih, koji uspevaju da svojoj muzici daju svoj pečat i personality.  Čak ni o italijanskoj sceni ne znam mnogo toga, niti je pratim. Jednostavno ne osećam potrebu za tim.

– Disarmonia Mundi je oduvek imala prilično introspektivnu liriku. Koje su to poruke koje želite da prenesete slušaocima?

Lirika se može tumačiti poput slika koje pokazuju stanje uma u trenutku kada su pesme pisane. Zato se oni sve vreme razvijaju, jer opisuju način na koji se ja, kao tekstopisac, osećam u različitim trenucima. U novijoj fazi karijere, osećao sam se sve više zgađeno zbog načina na koji zapadno društvo propada i kvari se, tako das u sva moja razmišljanja i osećanja išla u tom pravcu. Nekako sam se izolovao od cele te praznine. Čovek se oseća napušteno u tom glupom, ignorantskom svetu plastičnih lutaka koje veruju i rade isključivo ono što im dikturaju mediji. Siguran sam da nisam jedini koji se oseća tako i drago mi je da sa drugima mogu da podelim misli i refleksije kroz svoje pesme sa svima onima koji se osećaju isto ili slično kao ja.

– Teško je definisati uticaje koje Disarmonia koristi. Koji bendovi, pevači, muzičari čine okosnicu vaše inspiracije?

Odrasli smo slušajući Iron Maiden, Slayer, Testament, Megadeth i to će uvek biti naši glavni uticaji i stožeri inspiracije. Bruce Dickinson, Dave Mustaine, Alice Cooper…izaberi bilo koje ime iz perioda 80-ih i bićeš u pravu. Sa druge strane, danas slušamo mnogo toga, često I dijametralno suprotnog. Tu su, recimo, Hardcore Superstar, Moonspell,  Pain, Cannibal Corpse, Chrome Division i noviji The Bloodhound Gang. To je otprilike ono što ovoh dana izlazi iz zvučnika u mom domu.

disarmonia-mundi-the-isolation-game-cd

– Šta možemo da očekujemo od Disarmonie u budućnosti? Hoće li se najzad desiti neka turneja ili imate neke druge planove?

Ne baš, teško da ćemo ići na turneju, ali zato već sada radimo na novom materijalu. Vrlo je verovatno da te pesme neće biti objavljene pod Disarmonia Mundi imenom jer se prilično razlikuju od onoga što inače radimo u DM-u. Imamo zaista mnogo materijala koji čeka da bude završen ali smo se u poslednje vreme fokusirali isključivo na The Isolation Game. Sada ćemo imati dovoljno vremena z ate nove stvari.

– Treba li da pitam koji je tvoj omiljeni Disarmonia album?

Da, da,  to je definitivno poslednji album (smeh) Muzika je bolja, vokali takođe, tekstovi su znatno napredniji od prethodnih, čak je i na artwork potrošeno više truda, vremena i sredstava. Šta još čovek može da poželi? Ovo je definitivno naš najbolji album, sa najboljim pesmama i najboljim stavom.

– Ovih dana su mediji zatrpani izveštajima o napadu na vašeg premijera Silvia Berluskonija. Kakva je uopšte politička klima u Italiji trenutno i koliko ste vi kao bend politični ili apolitični? Kako gledate na politička dešavanja na lokalnom i globalnom nivou?

Političari su poput profesionalnih rvača, oni samo igraju svoje uloge. Sasvim je očigledno da je reč o jednoj gomili pozera i pohlepnog ološa, koji se održava na vlasti zahvaljujući činjenici da uvek postoje idioti koji veruju u ono što oni govore. Da li zaista neko veruje da je to bio pravi napad? To je sranje, jedino u šta sam siguran je da bi vlada trebalo da služi narodu, ali jedino što oni rade je eksploatacija građana 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. To je prokleto pogrešno i zato sam toliko ogorčen politikom u svojoj zemlji danas.

– Ima li cenzure danas u Italiji i šta misliš o tome? 

Cenzura je samo još jedan dokaz koliko ljudi mogu da čine glupe stvari…Ja lično ne vidim nikakav smisao u instituciji censure. Ako smatraš nešto uvredljivim, a pritom nije reč o nekim stvarima na nacionalnoj ili verskoj osnovi, onda je očigledno da ti imaš neki problem, a ne onaj koga cenzurišeš. Zato sam protiv svakog vida censure.

– Ima li zarade danas u muzici ili je reč o čistoj strasti i hobiju?

U Italiji se definitivno ne može živeti od sviranja metala, čak i pored činjenice da biznis i muzika, iako dve potpuno različite stvari, često idu zajedno. Muzika je strast, dok se biznis uglavnom svodi na novac. Iako on pokreće sve, meni je drago što Disarmonia nikad nije prodala svoju muziku i svela je na puki posao, kao što je to slučaj sa mnogim bendovima danas.

dm03

– Imamo nešto što bi se moglo nazvati poll question, a to je sledeće-šta misliš o MySpace slavi i o bendovima koji postaju popularni isključivo zahvaljujući internetu, bez jedne jedine svirke? Pretpostavljaš da te ovo ne pitam slučajno (smeh).

Da, da. Misliš na nešto poput onoga što mi radimo, je l’ da? (Smeh) Mislim da je MySpace jedna vrlo moćna stvar, jer ti daje šansu da raširiš svoju muziku po celoj planeti, a to je vrlo zgodno ukoliko nemaš novca da finansiraš turneje, tako da, moj odgovor je-da, ja sam pro MySpace struja (Smeh)

– Disarmonia je oduvek bila grupa good-looking metalaca, pa me zanima šta misliš o vizuelnom aspektu u muzici i značaju imidža današnjeg metal benda?

Ja sam fan bendova koji imaju jak imidž, pa čak i neku teatralnu crtu u svom nastupu i pojavi, tako da za mene imidž jeste važna stvar. S druge strane, Ettore ne deli taj moj stav inače biste nas vrlo verovatno videli u nekom Dimmu Borgir ili Behemoth fazonu (Smeh)

– Pretpostavljam da je saradnja sa Speedom iz Soilworka sjajno iskustvo, ali hajde nam ti reci nešto iz prve ruke o tome?

O, da, Bjorn je prilično cool lik, verovatno jedan od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao. Ekstremno je vešt kao pevač, jedan od najboljih na metal sceni trenutno, tako da je uvek veliko zadovoljstvo raditi sa njim. Svaki put kad se vidimo provedemo dosta lepog vremena zajedno, prilično je zabavno i dok se zezamo i dok pravimo muziku, tako da u vezi s tim zaista ne bih mogao da poželim više.

– S obzirom da niste previše pričali za srpske medije, mislim da ovdašnji fanovi umiru od želje da im poručiš nešto veliko. Dakle, poruči nešto veliko fanovima u Srbiji (smeh)

Hvala vam na intervjuu! Učinite svoj život najboljim što možete i sjebite sistem pre nego što on sjebe vas! Da li je bilo dovoljno veliko? 

*Intervju je ranije objavljen u magazinu BalkanRock

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

1 Comment

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Zimmer’s Hole: Ozbiljni komedijaši

Sledeća priča

Trepalium: Kad serijske ubice igraju boogie

Najnovije iz rubrike Intervjui