fbpx

CHILDREN OF BODOM u Beogradu: Loud Night, Bodom Night

3 minuta čitanja

Finski power/death metal magovi Children of Bodom po prvi put su tokom turneje došli i do naše zemlje, utolivši tako žeđ brojnih fanova koji su ih iščekivali još od albuma Something Wild i Hatebreeder.

Zanimljivo je da im popularnost u Srbiji nikada nije opala, tako da je u prepunom Domu omladine (prema nezvaničnim informacija, 700 karata je prodato samo u pretprodaji) bilo moguće videti i matore kajle, ali i klince koji tek otkrivaju muziku. Ovi prvi se i dalje kunu u prva tri-četiri albuma, dok su mlađi naraštaji ovaj bend otkrivali preko nešto kasnijih izdanja poput Are You Dead Yet? ili Blooddrunk.

Ceo hepening je počeo u minut tačno, što inače postaje manir za pohvalu kada je u pitanju organizacija metal dešavanja u Srbiji. Na binu su tada izašli Medeia, moderan death metal/metalcore sastav iz Finske.

Ono što je na prvu loptu bilo uočljivo je odličan zvuk, iako je Medeia tek jedna od predgrupa. Često se dešava da se ton namešta i vežba na predrupama kako bi glavni bend zvučao savršeno, ali je sinoć bilo drugačije. Štaviše, ispostaviće se da zvezde večeri ovog puta nisu zvučale najbolje, ali o tome kasnije.

Medeia je u set koji je trajao oko pola sata zgurala nešto novih i nešto matorijih pesama. Vrlo efektno i uvežbano, ono kako oni tretirajudeath metal, metalcore i deathcore je miljama daleko (u pozitivnom smislu) od gomile generičkih gluposti koje su poslednjih godina preplavile scenu.

Vrlo neposredno komuniciraju sa publikom, čak u jednom trenutku publika sa bendom peva rođendansku pesmu za klavijaturistkinju kojoj je baš tog dana rođendan, a grotlo pakla u fino popunjenoj sali otvoreno je već ovim prvim nastupom. Naime, za razliku od nekih drugih koncerata gde su predgrupe bivale ispraćene mlakom ili hladnom reakcijom publike, ovde je prijem bio sasvim dobar. Medeia je odradila sjajan posao.

Oko 20:50 scenu zauzima znameniti poljski technical death metal bend Decapitated. Odmah da konstatujemo – ovo je bend koji je po kvalitetu zvuka ukrao šou Bodomima. Zvučali su perfektno. Set lista od sedam pesama bila je sasvim dovoljna da publika potpuno podivlja, atmosfera je dobrano podignuta, brutalne šutke se šire sredinom sale, a apsolutni vrhunac nastupa je numera Homo Sum. Iako se mnogima ne dopadaju noviji, tehnički nešto napredniji radovi ovog benda, ova i još nekoliko numera uživo zvuče superiorno i pokazuju zašto je Decapitated jedan od top bendova koji dolaze iz Poljske, koja inače ima prilično jaku metal scenu.

Decapitated

Lying And Week, 404, A View From A Hole neke su od pesama koje smo imali prilike da čujemo, a i osetimo u onoj gužvi, pa možemo, što se Decapitateda tiče, samo da se nadamo da će ponovo svratiti u Srbiju i to kao glavni bend.

Nakon završetka nastupa Poljaka, od izlaska CoB-a na scenu nas deli pola sata. Zvezde večeri na stejdžu se pojavljuju nešto posle 22h i praćeni zaglušujućim urlikom mase nastup započinju furioznom pesmomSixpounder.

Odmah slede Living Dead Beat i Silent Night, Bodom night. Rifovi pršte,gitarske solaže trče žestoku trku sa klavijaturnim pasažima, prepoznatljivi scream Alexija Laihoa ledi krv u žilama i potvrđuje onu da se otrov pakuje u malim bočicama.

Nižu se hitovi iz različitih faza rada benda, Alexi se povremeno obraća publici tek da napravi komunikciju sa razularenom masom, ali bi se reklo da je sve to deo uvežbane tezge. Da se ne lažemo, ovaj nastup to jeste. Ipak, ovo je jedna prilično solidna tezga, koja možda doneklepada na ispitu kada je u pitanju kvalitet zvukakoji se na momente suviše “rasipao” toliko da nije bilo moguće razaznati rifove, ali su sve to nadomeštale velika energija i fenomenalna atmosfera.

Nastup ulazi u svoj finiš kroz pesme Everytime I Die, Towards Dead End, Hate Me! i Downfall, nakon čega bend nestaje sa bine. Masa ih doziva, još ima znoja i energije i iako su mnogi očekivali neku stariju pesmu, Bodomi su za sam kraj ostavili numeru In Your Face. Za starije fanove, ona predstavlja najbolju ilustraciju navodnog propadanja benda. Za mnoge mlađe naraštaje, ona je himna kada je ovaj bend u pitanju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Bilo kako bilo, i ona je odsvirana pošteno. Bend se potom brzo povukao sa scene, svetla su se upalila, a sa rasglasa se začula muzika, što je na koncertima znak da nema više nikakvih biseva ili drugih iznenađenja.

Da li je koncert bio dobar? Da, i više od toga. Da li bih ponovo išao da gledam Bodome? Teško. Postali su veliki bend i koliko god dobru atmosferu pravili, nešto tu nedostaje. Počeli su da se ponašaju u skladu sa svojom veličinom i to se, nažalost, vidi na sceni. Ipak, uprkos tomkrajnje ličnom utisku, ne može se poreći da je Dom omladine bio pun kao retko kada i da je ovo bio jedan fantastično realizovan paket. Nadamo se da će ih biti još ovako dobrih.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

2 Comments

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Hypocrisy u Beogradu: Brutalnost na skandinavski način

Sledeća priča

Iced Earth Live: Dobra doza tradicije

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta