fbpx

Cannibal Corpse u DOB-u: Buka dovedena do savršenstva

2 minuta čitanja

07Svega sat i petnaest minuta bilo je dovoljno američkim teškašima da brutalno, bučno i nezboravno išamaraju publiku u Domu omladine Beograda. Cannibal Corpse su sada već manje-više redovna pojava u koncertnom kalendaru naše zemlje, a sudeći po prethodnoj večeri, nema razloga da tu i ne ostanu još dugo.

Šou su oko 21h otvorili veterani srpske death metal scene Scaffold. Iz njihovog celokupnog stava i pristupa odmah se može zaključiti da to što rade – žive, te da nisu na sceni, uz povremene pauze, prisutni još od 1992. godine tek tako. Moram priznati da mi filozofija podržavanja domaće scene samo zato što je domaća nikada nije bila preterano bliska, ali svakako poštujem istrajnost Scaffolda u protežiranju takvog poimanja stvari.

01

Ono što oni nude je tradicionalni death metal sa primesama thrasha, a polusatni set je bio prošaran starijim numerama poput The Knife, ali i novijim kao što su I, Caesar ili Years of Decadence. Posebno mesto našla je obrada numere Sucidal Future legendarnog srpskog sastava Bloodbath i prava šteta što su Scaffold nastupili pred praznjikavom salom Doma omladine Beograda, pa su mlađe generacije možda ostale uskraćene za makar posredno upoznavanje sa zvukom legendi srpskog undergrounda.

02

Suma sumarum, Scaffold su bili dostojna domaća podrška jer su se svojski potrudili da iskoriste svojih pola sata, ali uragan koji je potom usledio nešto je sa čim bi retko koji bend danas zaista mogao da izađe na kraj.

03

Cannibal Corpse su na mračnu binu izašli oko 22h. Kod njih nema nepotrebne i preduge dramatike. Kratak intro, oni su već na sceni, sala se naglo napunila i sve je spremno za duboko distorzirano oranje po mozgovima prisutnih.

A ono je počelo presurovom i preteškom Scourge of Iron. Potpuno jebački, preglasan rif u startu je potpuno razneo sve pred sobom. Fenomenalno otvaranje, posle kojeg je usledila numera Demented Agression, pa Evisceration Plague. Bend je potpuno u elementu. Vojnički disciplinovano slemovanje i brutalnost kakvu se mnogi trude da dostignu, ali malo kome uspeva.

04

Pevač George Fisher i dalje u najboljoj mogućoj formi, toliko dobro zvuči i još bolje headbanguje da sam poprilično siguran da će jednog dana biti utvrđeno da je čovek medicinski fenomen na više nivoa. Takve vokalne performanse i toliko mlataranja glavom jednostavno ne mogu biti prirodne stvari. I sam Fisher je izgleda svestan toga. Poziva publiku da slemuju sa njim.

„Izgubićete. Ali svakako možete bar da pokušate“.

05

Čovek je inače, zaprepastili bi se neupućeni, prilično vedrog duha za jednog na sceni tako zastrašujuće brutalnog lika. Baca publici flašice sa vodom, neko mu uzvraća iskorišćenom maramicom.

„O, pa ovo baš i nije fer razmena“, kaže Fisher i smeje se.

06

Tokom seta nižu se Kill or Become, Icepick Lobotomy, The Wretched Spawn, I Cum Blood, Make Them Suffer…suštinski, Cannibal Corpse su horor pesnici. Njihove pesme su zapravo kratke brutalne priče u kojima se prepliću medicina, perverzije i gadosti kojih se ne bi postideo bilo koji današnji horor pisac. Neretko neshvaćeni, cenzurisani i proterivani, oni su bend koji je preživeo sve pritiske i već sada sebi obezbedio značajno mesto u istoriji metal muzike.

08

Nikada nisu pristali na kompromise i to im je obezbedilo fanatičnu podršku publike na gotovo svim meridijanima.  U Srbiji takođe. U fanpitu je sinoć bilo pakleno od prve do poslednje sekunde. Poslednji atomi snage isceđeni su za Hammer Smashed Face i Devoured by Vermin. Poštenih sat i petnaestak minuta, da je bilo više, ne bi valjalo. Svaki komad na svom mestu, bez bisa, ubitačno baš kako treba da bude.

09

Cannibal Corpse su death metal podigli na nivo gde bih lično mogao da ih gledam i sedeći u fotelji, kao u pozorištu. Ta količina preciznosti, savršenosti u sviranju i, zvučaće čudno, prefinjenosti nešto je što odlikuje samo njih i u čemu im, in my opinion, teško neko može prići u dogledno vreme. Tako im i treba.

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Robbie Williams na Ušću: Strast, muzika i tabloidne laži

Sledeća priča

Rosetta u KC Gradu: Esencija lucidnosti

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta