fbpx

Alicia Keys u Areni: Šou premija

minut čitanja

aliciaMesto: Beogradska arena
Vreme: 11. oktobar 2008.

Žena kojoj je Dylan posvetio strofu pesme Thunder on the Mountain s obrazloženjem „Nemoguće je naći joj manu“, a ovih dana sa Belim Jackom peva Bondu, pred solidno popunjenom Beogradskom arenom je izvela najveće hitove i srpskoj publici pružila odmeren, ali prilično efektan doživljaj.

Od uvodnih taktova prštećeg funka bilo je vrlo izvesno da je na pomolu jako dobar koncert. Iako je takva predubeđenja uvek najpamenije ostaviti ispred Arene, u slučaju Alicije Keys nije bilo iznenađenja. Go Ahead je eksplodirala preko cele hale, lightshow zašljaštio, Alicijiin vokal takođe!

Usledeli su hitovi Teenage Love Affair i You Don’t Know My Name, kao i pregršt drugih, od kojih je svaki pogodan za iskazivanje vokalno-instrumentalne briljantnosti mnogočlane ekipe na bini.

Alicia se ne libi da bendu prepusti inicijativu i ne ustručava se da prati one koju prate nju. Tročlana postava back vokala, predvođena Jermaine Paulom (koji je kratko nastupio pre Alicije) obilato koristi svaku priliku koju dobije; hiljade ruke pljeskaju i mašu u ritmu, čini se da Alicia uživa najviše od svih – u tome možda i leži tajna velikih izvođača.

A onda tenzija polako pada… Alicia seda za klavir, prebira po dirkama i poziva publiku da joj se pridruži u Superwoman, “posvećujući je svakom od prisutnih”.

Bend nakon sladunjavog seta ponovo dobija svojih pet minuta, svirka se pojačava, funk praćen latino začinima izbija u prvi plan. Jedna za drugom, Diary i Wrekless love čine da se aplauzi šire sa jedne na drugu stranu Arene poput epidemije, čak i tokom samih pesama.

Kraj zvaničnog dela koncerta nije mogao biti završen ničim drugim do pesmom koja je Aliciju lansirala na vrh– Fallin. U nešto izmenjenom aranžmanu, Fallin’ nas podseća na mladu devojku sa kikicama iz istoimenog spota, a danas samouverenu ženu koja pretenduje na najekskluzivnije stranice knjige o modernoj pop muzici.

Onda sledi pozdrav i povlačenje sa scene. Publika hoće još, aplauzi, lupanje o pod i sedišta. Alicia se vraća. No One na prvom bisu, If I Ain’t Got You na drugom… Jermaine Paul opet blista, sa video bima slivaju se raznobojne zvezde…

Svetla su se upalila posle gotovo dva sata koncerta. Upečatljiv koncert nabijen emocijama, srdačan, spontan i neposredan odnos sa publikom, odlična izvedba i intenzivna reakcija publike. Čak i ukoliko niste ljubitelj Alicijine izvođačke koncepcije, ovakvom događaju je vredelo prisustvovati. N. M.

*Izveštaj je ranije objavljen na sajtu Popboks

Novinar. Muzika kao prva strast i jedini porok. O muzici sam pisao za Butcherian Vibe, Popboks, BalkanRock i brojne druge medije. Ne mislim da više nema dobre muzike, naprotiv, ima je i previše.

Napiši komentar

Your email address will not be published.

Prethodna priča

Tuborg Green Beat 08: Bez vrhunca

Sledeća priča

Tarja Turunen u SKC-u: Vila iz Finske

Najnovije iz rubrike Sa lica mesta